All we do is travel

1. lipanj 2018

Josipa Uzelac

Work and travel program u SAD-u: Najbolje i najgore iskustvo u životu

Work and Travel USA program je koji omogućuje stranim studentima da ljetne mjesece provedu u Americi, točnije u Sjedinjeninm Američkim Državama. I sve je popularniji i među Hrvatima...
 
Nakon što se svi vrate s Jadrana, krenu učiti i rješavati zadnje ispite, ekipa s Work and Travela na FB i IG provocira sa slikama surfanja na Hawaiima, roadtripom po Kaliforniji, kockanjem u Vegasu, ispijanja koktela s rooftopa u New York... Obećaš si da ćeš sljedeće ljeto na vrijeme riješiti ispite i doživjeti više. Poznato?
 
Upravo zbog dijeljenja iskustva među prijateljima koji sa žarom u oku pričaju kako im je bilo i koji se vraćaju po repete, program Work and Travel sve je popularniji.
 
Emocije, doživljaji i iskustva s programa Work and Travel većina pamti zauvijek. A ako bi mene pitali kako bi opisala svoj Američki san u rečenici onda bi to zvučalo ovako; "Najbolje i najgore iskustvo u životu." 
 
Moj razlog odlaska na Work and Travel čak nije bilo putovanje jer mi je na prvom mjestu bilo da doživim novo iskustvo, naučim bolje engleski, upoznam novu kulturu, vidim kako je to plaćati sam stanarinu, sam si kuhati i prati, zaraditi za sve želje s moje liste, i na kraju krajeva proputovati i vidjeti neka nova mjesta.
 
 
Sama priprema za Work and Travel već je krenula trnovito jer nije bilo lako naći posao. Prijateljica i ja smo se podijelile tako da bi ukucavale na Google Mapsu “restaurants, hotels, bars” npr. u New Yorku i po web stranicama tražile bi njihove mailove. Slale smo ih na kraju po cijeloj Americi jer smo na ukupno 100-ak mailova dobile samo dva odgovora! 
To nas je u početku obeshrabrivalo, ali nakraju smo dobile ponudu za čak nekoliko poslova. Najviše mogućnosti nam se otvorilo na otoku Martha’s  Vineyard (fotografije dolje) pa smo nakraju tamo i završile. Nakon što smo mislile da smo prošle najgore, krenulo je traženje smještaja koje se uspostavilo da je teže nego naći posao. 
 
 
 

Uspjele smo preko Couchsurfinga naći lika koji nam je ponudio smještaj za tri mjeseca, tjedno 100 dolara, prihvatile smo. 
 
Nakon što smo riješile sastanke, skype intervje, vizu i sve ostale pripreme došlo je vrijeme i za pakiranje kovčega.
Podijelit ću s vama savjete i iskustvo koje sam stekla na ovoj razmjeni. 
 

PAKIRANJE – STARA ODJEĆA!

 Znam da vam je možda u glavi onaj kraj Amerike i luda putovanja, ali realno u tri mjeseca dok ćeš raditi većinu vremena ćeš biti u krpama koje ćeš izlizati i baciti. Ponesite što više stare odjeće jer ionako ćete obaviti shopping kada novčanik napunite dolarima pa možete stare stvari baciti i zamijeniti novima. Naše tenisice su imale rupe jer smo radile i do 15h dnevno.
Neki će imati i uniforme tako da im opet neće biti potrebno puno odjeće. Par lijepih stvari svakako neka se nađu, ali zapamtite da idete prvo raditi, a onda poslije uživati.
Ponesite i  koju šnitu pršuta, falit će vam i on. 
 

TEST LJUBAVNE VEZE

 Odlaziš, pozdravljaš se, imaš oproštajku, kako ćeš bez dečka/cure, jao, plakanje. Iz iskustva vlastitog, ali i tuđeg, zaključila sam da je Amerika ogroman test ljubavne veze i da se većina veza koja je uspijela nakon Amerike nastavlja i do kraja života. Puno njih se zaručilo, udalo, oženilo, a puno njih i razišlo svaki svojim putem. Nemojte tugovati, jer to vam samo pomaže da vidite jeste li sa pravom osobom. Osoba koja podržava vaše snove, ima razumijevanja, koja će se veseliti zbog vas i koja će jedva čekati da se vratite i dočekati vas sa raširenim krilima je osoba koja vas voli i na kojoj trebate biti zahvalni. Također parovi koji odlaze zajedno, saznat će da li su jedno za drugo jer život u Americi koji je pun nepredvidivih situacija stavlja na izazov i vašu vezu.
 
Kako god završilo, dobro je završilo i budite sretni. :)
 

NIJE SVE ONAKO KAKO SE ČINI

 Na početku sam napisala kako drugi najčešće vide samo onu pozitivnu stranu W&T jer dok radiš dva- tri posla nemaš vremena za društvene mreže pa tako niti za objavljivanje selfija s WC školjkom ili dok krečiš zidove. 
 
U Americi se radi jako puno i tamo sam osjetila najviše kako je vrijeme novac. U trenucima kada nisam radila teško bi se opustila jer znaš da svi rade i da iz sata u sat cure dolari. To inače nije moj state of mind i volim nekad odmoriti. U Americi je malo drugačija vibra, barem na otoku na kojem sam se ja našla. Pohlepnost za novcem je toliko izražena da postaneš jedan od njih.
 
Dolaskom na otok, imala sam osigurana dva posla kao busser, potpisane ponude za posao. Jutarnja smjena u novom burger baru, a popodne u high class restoranu. Satnice odlične. 
 


Kad te Amerika lupi po glavi

E sad dolazi do trenutka kada te Amerika lupi po glavi i dogodi ti se prvi put da nije sve onako kako se čini. Ameriku bi zapravo tako i opisala. Što manje očekivanja i bit će vam bolje. Sve se iz sekunde u sekundu može promijeniti, što vas može i psihički poljuljati ako niste navikli na to u svom dotadašnjem životu. Iskreno, ja nisam.
 
Stigle smo u prvi restoran par dana prije prvog radnog dana da se upoznamo sa šefom i dogovorimo raspored. Na kraju je to bio prvi i zadnji susret na mjestu gdje smo trebale raditi cijelo ljeto. Naime, poslodavcu novi restoran nije baš bio posjećen što je značilo da nema baš posla, što pak znači da nema baš dolara i da nam je bolje da pronađemo nešto drugo.
 
Prihvatile smo to s osmijehom kao da to nije nikakav problem naći novi posao, a drugi ionako već imamo. Imale smo ga ravno 2 tjedna jer su u drugom restoranu zaposlili previše bussera pa su svaki dan random izvlačili papiriće i slali nekog doma. Dale smo otkaz i tamo jer nam je dosta bilo umjesto kući pjevajući ići kući u suzama. Uz to su još i "varali" na napojnicama pa se i manje zarađivalo nego što se trebalo, a radilo se dok ti noge ne otpadnu.

Smještaj koji smo našle preko couchsurfinga kod lika koji je imao pozitivne reference bio je takva noćna mora da smo ostale svega nekoliko sati i jedva dočekale zoru kako bi napustile to mjesto. Nismo oka sklopile jer je čovjek bio prečudan, a kuća k’o iz horor filma. Doslovno. 
 
Amerika nas od samog početka nije mazila što je meni sve teže padalo jer do sad u životu me ništa nije toliko gazilo. Borba je postajala sve teža, a ja sam sve više i više gubila nadu u sve. I iz vječne pozitvke postala najveći negativac. Baš kao domino se sve rušilo i bila sam blizu odustajanja.
 
U međuvremenu, sreća je pokucala na naša vrata barem što se tiče smještaja te smo se nakon 2 tjedna spavanja u hostelu, u sobici sa žoharima, prebacile u prekrasnu novu kućerinu, gdje nam je vlasnik kupio čak nove krevete i sve šta nam je trebalo (na fotografiji gore). 
 
To su oni trenuci kada zaplačeš od sreće jer se napokon nešto dobro dogodilo, pa pomisliš da će se napokon i idealan posao dogoditi. 

Posao sam tražila svaki dan, cijeli dan. Kucaš na sva vrata koja vidiš i onda tako u krug jer otok je mali. Grizla sam sve više, pa sam našla neke part-time poslove, čišćenje kuća i restorana za 100-ak kuna po satu. Ribala sam WC-e bara u kojem je Paris Hilton noć prije partijala, čistila kuće koje imaju vlastiti teniski teren, kazalište/kino, bazen, kuću kraj bazena, kuću za goste. U susjedstvu su bile Meg Ryan, Lady Gaga i ostala ekipa. 
Radila sam i kao prodavač sladoleda, asistent vlasnika hotela (smislio je tu poziciju za mene), čistačica, spremačica, pa čak i na baušteli u prašini s 20 frajera, maskom na licu i slušalicama na ušima. Prolazila sam sve i svašta dok nisam odustala da idem s tog prokletog otoka na kojem očito nemam sreće i na kojem sam ostavila najviše znoja i suza.


Napokon posao!

Dan kad sam spakirala sve stvari, zazvonio je telefon i voditeljica s benzinske pumpe nagovarala me da dođem raditi jer se oslobodilo mjesto. Rekla sam joj da odlazim u NY za par sati i da ništa od mene. Žena koja me ne poznaje nagovarala  me  i bila uporna da ostanem na Marthi. Na kraju sam dala još jednu šansu i cijela slika se izokrenula.
 
Tada sam shvatila kako energija funkcinira i da onda kada pustiš, kad ne forsiraš, kad odustaneš, sve se nekako posloži kako treba.
 
 
Počela sam raditi na benzinskoj gdje sam tankala aute i imala sam super ekipu. Najbolji frend, kolega i osoba s kojom sam najviše vremena provodila je bio Amerikanac od 50 godina. Tako nisam zamišljala svoje iskustvo u Americi. Upoznavala sam super ekipu, počela se zabavljati i napokon bila zadovoljna. Vlasnik benzinske me još zaposlio u dućanu gdje sam prodavala hranu za životinje, a frend Fazlija mi je našao posao u restoranu. Nakraju sam se iščupala i imala tri posla, radila 12-15h dnevno s odmorom samo nedjeljom ujutro. 
 
 Moja priča je takva kakva je zato što sam si zacrtala da želim puno raditi i zaraditi jer na otoku svi jako puno rade i nemaš previše zanimacije ako si slobodan. Nisam htjela iznevjeriti samu sebe pa sam se borila do kraja.
Predivno u cijeloj ovoj priči su ljudska bića koja su mi toliku podršku davali, pomagali mi s poslovima, grlili, tješili.  Ovdje govorim o Katarini I ljudima koje poznajem, ali  i onima koji su bili potpuni stranci. 
 
Vjerujem da vama neće biti kao i meni I da će vas sreća pratiti od samog početka. U slučaju da vam se sve čini crno i poželite se vratiti doma, vjerujte mi, nemojte odustati jer na kraju uvijek sve bude dobro I najgore iskustvo pretvori se u najljepše. 
Otok koji sam mrzila, zalijepila sam čim sam se vratila doma na zid svoje sobe i htjela sam ga istetovirati. Toliko mi je na kraju bilo lijepo da ne mogu zamisliti da se tamo možda više nikada neću vratiti. 
Ljude na Marthi  s kojima sam se povezala zauvijek će pamtiti i  biti im zahvalna na apsolutno svemu što su napravili za mene. Koliko sam došla psihički do dna toliko sam nakraju i dotaknula vrh. 
 

ZARADA

 
Najpozitivnija stvar programa je to što možeš zaraditi stvarno puno novca i to što poslodavci cijene tvoj rad i tebe kao osobu. Dodatna motivacija je to što te ne iskorištavaju već svaki tvoj dodatni napor nagrađuju. Obožavaju Europljane, pogotovo nas s Balkana jer smo vrijedni. I da, prekovremeni rad vam je plaćen, kao i skoro duple satnice za vrijeme blagdana.
 
Naravno, umoriš se nakon nekog vremena od rada i počneš križati dane na kalendaru i odbrojavati do odmora koji ti je stvarno potreban.


Nekima se odmah na početku sve posloži  pa im ne bude ovo iskustvo turbulentno kao i moje. Bez obzira na to, moje je mišljenje da Amerika nije sam zlato što sja, ali zato je škola koja će vas naučiti više od ijedne druge. Koja će vam otvoriti vrata i pripremiti vas za sve one ozbiljnije poslove u Hrvatskoj ili gdje god poželite. Nakon koje ćete malo drugačije gledati na svijet i na sebe. Cijeniti isto tako Lijepu našu, a  hranu najviše (dobila sam 8kg u četiri mjeseca). Cijeniti sve one ljude koji rade “niže” poslove  jer ćete znati kako je biti u njihovim cipelama. Cijeniti vaše roditelje, novac i vrijeme te našu kulturu uživanja u životu.
 

PUTOVANJE NAKON RADA

 
Šećer na kraju i najveća nagrada ovog iskustva je putovanje koje ćete sami sebi priuštiti, gdje vam srce zaželi. S vlastitim novcem, teško ili lako zarađenim, kako kod koga, ovo putovanje je skroz drugačije. Mozeš si kupiti šta god poželiš, možeš odletjeti gdje god poželiš, počastiti, pretjerati, šta god. Ono što si oduvijek htio, a možda nisi mogao, sada možeš. 
 
 
Pronaći ekipu za putovanje možeš i preko FB grupe Work & Travel, ako već ne ideš sa svojom ekipom. Tako smo Katarina I ja upoznale Kristinu i Doris s kojom se družimo i dalje.
 
 
 
Naša ruta je trajala malo više od mjesec dana, a uključivala je Boston, New York, Vegas, Gran Canyon, 2 tjedna roadtripa po  Kaliforniji od San Diega do San Francisca te povratak doma. 
Savjet koji bi dala onima koji će raditi puno kao i mi je to da vam prva destinacija bude neka plaža ili neko mjesto gdje ćete se stvarno odmoriti. Naša velika pogreška je bila to što smo otišle odmah u New York dok još nismo došle k sebi od posla  i gdje su nas noge jedva služile. 

 
 
 
 
Gdje god išli bit će vam super. 
 
P.S. Katarina, moj suputnik i podrška iz ove priče, sljedeća je 4 ljeta provela na Marthi. Svake godine joj je bilo sve lakše i svake godine se vraćala sve veća, iznutra. Ovo ljeto ostaje u Hrvatskoj jer je dobila posao iz snova i smatra da joj je upravo iskustvo u SAD-u pomoglo da bude tu gdje je danas, čak je i dečka iz Zagreba tamo upoznala.
 
Sretan put svima <3

 
 
Planirate put preko Atlantika i posjet Americi? Pitajte naše agente za najpovoljnije cijene karata!
 
Pošaljite upit
 
 

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana