All we do is travel

16. lipanj 2017

STA putovanja

Što Brazilci ne vole: Ne jedite na ulici, ne hvalite Argentinu i ne pitajte ih pričaju li španjolski!

Brazilci su Indijanci koji žive ili u amazonskim prašumama ili na plažama Rio de Janeira, ako ne u slamnatim kolibama, onda u opasnim favelama. Jedino za što ih je zapravo briga su karneval, samba i nogomet. Sve su Brazilke tamnopute, prekrasne, seksi, s velikim guzama i hodaju okolo praktički gole. Brazilci jedu netom ubrano voće sa stabala, samo igraju nogomet po cijele dane uz zvukove sambe, te se nataču caipirinhama. Svi brazilski političari su korumpirani i Brazil je jako opasan. Glavni grad ove zemlje u kojoj se govoriti španjolski je, naravno Buenos Aires.

 

KRIVO! 

 

Obrnimo malo perspektivu i razmislimo dvaput o pozitivnim i negativnim stereotipima i koji prevladavaju o Brazilu:

1.Nisu baš SVI Brazilci Indijanci

Zahvaljujući svojoj veličini (dva puta veći od Europe!) Brazil je stvarno ujedinjenje raznolikosti, jer njegovu kulturu čine tri velike demografske skupine.

 

Do početka portugalske kolonizacije u 16. st. u Brazilu je živjelo oko 2 milijuna ljudi (danas ih živi oko 170 milijuna), brazilskih Indijanaca koji su govorili različite jezike, a danas čine svega 0,2% sveukupne populacije. Njihova se brojčanost smanjila zbog toga što su bili preseljeni sa zemlje koju su nastanjivali, zbog ratovanja i bolesti koje su Europljani donijeli sa sobom na kontinent, a na koje oni nisu bili otporni (poput gripe). Danas se situacija polako mijenja, prvenstveno zbog poboljšane zdravstvene njege, smanjenje stope smrtnosti novorođenčadi i zbog povećane stope nataliteta. Smatra se da ih danas u Brazilu živi oko 300 tisuća.

 


 

Brazil također ima veliku miješanu populaciju nasljednika europskih kolonizatora. Većinom portugalskog porijekla, ali i Talijana, Nijemaca i Španjolaca. Istovremeno, veliki broj imigranata se doselio u Brazil i s Dalekog istoka- najveća zajednica Japanaca koji ne žive u Japanu nalazi se upravo u Brazil

 

2. U Brazilu se govori portugalski,  ne španjolski

Mogli bi reći da je kolonizacija Portugalaca u 16. stoljeću u potpunosti uspjela u trenutku kada je portugalski jezik postao dominantni živi jezik na južnoameričkom kontinentu. Prije njihovog dolaska stanovnici su se sporazumijevali na jezicima iz jedne od ove 4 grupe: Arawakan, Gê, Carib i Tupi-Guarani, koji je bio jezik plemena na obali i s njima prvima su Portugalci došli u kontakt, pa je tako nastao i lingua geral, jezik kojeg su koristili Jezuiti tijekom misionarskog rada s Indijanskom populacijom. Brazilski se portugalski razlikuje u nekim gramatičkim točkama od onoga koji se koristi u Portugala i u sebi ima mnogo Tupi-Guarani izraza, pogotovo naziva za životinje, biljke i nazive mjesta.

 

 Brazilci su vrlo ponosni na svoje lingvističko naslijeđe i nije im niti malo simpatično kada ljudi misle da se u Brazilu govori španjolski.

 

3. Glavni grad Brazila nije Buenos Aires...

... ni Rio de Janeiro, nego Brasilia.

 


 

Buenos Aires je glavni grad Argentine.

 

4. Brazilci ne žive (samo) od voća netom ubranog sa stabala na plažama

U Brazilu se najčešće jede u društvu obitelji i prijatelja i jede se polako, dugo... Zajednički obroci traju i preko dva sata!

 

Temelj brazilske kuhinje su riža, grah i manioka, koja se jede usitnjena u prahu i posipa se po riži i grahu, kao i  farofa, brašno od manioke pomiješano s malo luka, jaja, maslina i sličnih sastojaka. Od mesa se uz ovo jede perad ili riba, ali ovisi o budžetu kojem se raspolaže, odnosno onome što si netko može priuštiti.

 

Feijoada je nacionalno brazilsko jelo, najčešće napravljeno od riže, crnog graha i škarta svinjskog mesa, poput tripica i nogu. Ništa neobično s obzirom na činjenicu da je nastalo kao jelo robova koji bi ga spremali od ostataka sa stolova svojih gospodara. Danas se feijoada radi s različitim vrstama mesa koje se sporo kuha; kompletna feijoada se sprema s kriškama naranče i sa strane se poslužuje umak od svježih papričica.

 


 

Cafezinho, odnosno kava, se pije na veliko i to crna, jaka i zašećerena, više puta dnevno, a popularna capriniha koja se radi od cachaçe (alkohola deriviranog iz šećerne trske), soka limete i šećera, ili batidas (cachaça i sok od voća) se piju kao aperitivi, dok se feijoada (koja se u restoranima sprema srijedom i subotom) obično ispraća pivom.

U Brazilu se ne jede na ulici, niti se jede rukamapribor se koristi gotovo za sve, pa i sendviče. Ako je riječ o nečemu poput kolača, svakako ga treba uzeti ubrusom i tako ga pojesti. Ljudi ne jedu dok šeću i čak ako uzmu neku hranu na nekom štandu, vjerojatno se neće maknuti s mjesta do ne pojedu do kraja.

 

Ako vam u Brazilu ponude hranu, nemojte reći samo "Hvala.", jer se u tom slučaju tumači kao da ste rekli "Ne, hvala.", pa ćete ni krivi, ni dužni ispasti nepristojni. I ostati gladni.

 

5. Nisu svi manekenke i nogometaši, ali su taktilni i ne srame se svojih tijela

Neki bi ih možda nazvali close talkerima, ali Brazilci jednostavno imaju takav govor tijela- blizak i taktilan. Eksplozivni su, energični, prekidaju vas u govoru, i nisu kao neke druge nacije opterećeni osobnim prostorom, odnosno nedostatkom istog u klubovima ili nekim drugim javnim mjestima.

 

Dok doticanje u nekim kulturama znači sex, ovdje je to znak prijateljstva i naklonosti. Žene diraju više od muškaraca, pozdravljaju se ljubljenjem u oba obraza, ali i muškarci su poprilično srdačni s tapšanjem po ramenima i zagrljajima.

Brazilci su vrlo opušteni i po pitanju golotinje te imaju zdrav stav prema ljudskom tijelu općenito (sjetite se samo žena različitih godina, tijela različitih oblika koje sve bez problema šeću oskudno odjevene u majušne tanga bikinije (ili kako bi se reklo u slengu fio dental (zubni konac) po brazilskim plažama.

 

6. Toliko dobro plešu da Justin Timberlake pored njih izgleda  kao da ima dvije lijeve noge

Samba, sertaneja i forró glavna su tri nacionalna plesa koji se plešu iz kukova, toliko vatreno, da ćete samo shvatiti koliko vi ne znate plesati. Neka vas utješi to što neki od ovih plesova nalikuju twerkanju, pa hajde, barem ćete imati što gledati dok vas budu meli s plesnog podija.

 


 

7. Ne viđaju papige svakodnevno, niti im kakao raste ispred kuće

Ne, nema svaki Brazilac za ljubimca malog majmunčića ili papigu, jednako kao što ni ne bere svaki dan banane ili neko egzotično voće sa stabla ispred kuće. A Amazona je pak smještena toliko daleko u unutrašnjosti zemlje da ju nažalost veliki broj Brazilaca čak nikada niti ne vidi. Podsjećamo vas da jeBrazil peta najveća država na svijetu.

Brazilci su otvoreni i prijateljski nastrojen narod, vrlo kreativan i talentiran, pa se nadamo da smo vam ovim tekstom barem malo potaknuli znatiželju da i sami istražite nešto više o ovoj divnoj zemlji, a da vaše poznavanje neće ostati samo na razini  Rio de Janeira ili Sao Paula, Ayrtona Senne ili nogometa, Amazone i Ipaneme. 

 


Pročitajte još:

Neobičan Brazil: Kafići Osama bin Laden, zabranjen solarij i ostale zanimljivosti

Zašto vas terorizam ne bi trebao spriječiti da putujete i dalje?

Savjeti kako izbjeći ili smanjiti nevolje na putovanju

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana