All we do is travel

15. ožujak 2016

Mario Garic

Flying postcards

Sve što je bilo potrebno kako bih stigao od Osijeka do dalekog Istoka je 12 sati leta, 10 sati čekanja, 4 sata vlakom, trčanje 2km pod punom spremom na -6, trovanje hranom i nula posto sna. No, stigao sam. Ooo da. Drugi pravi dan i smjestio sam se u ovoj metropoli. Istražio susjedstvo, posjetio novo radno mjesto, čak sam posjetio i svjetski poznatu Khao San ulicu. No, dozvolite mi da premotam kazetu malo. Sve je počelo 6.-tog siječnja  koji, u ovom trenutku se čini kao vječnostima daleko. Prijatelj Tuba je odvezao mene i moju djevojku do Harkany-a, Hrvatska kako bih započeo avanturu života.

Pustile su se muške suze i grlili su se nježni zagrljaji. Nakon razmirica s vozačem busa za 60Ft, što je skoro ništa, dobio sam svoje mjesto u busu za Pečuh. Gdje sam se našao s Gregom i Petrom. Greg i Petra su imali odičnu ideju kako bi mogli otići na pivo. Naravno, nećemo dugo. Morao sam stići na vlak u 7 ujutro za Budimpeštu. Izašli smo i mislio sam kako sam se pripremio za sve. Za sve, osim za snijeg u siječnju. U Europi. Da, totalno sam se pripremio za sve. Mješavina snijega, kiše i mržnje je padala sa nebesa pretvarajući čvrsto tlo u priliku za promjenu kuka za svakog umirovljenika. U drugu ruku, proklinjao sam dan kada sam odlučio uzeti ljetne tenisice za putovanje. Preživi se i to. 

Noć je završila i stalo mi je oko sat i pol do polaska vlaka. Nakon tuša kako bih se razbudio odlučio sam zaštiti stopala, s najinovativnijim rješenjem koje mi je tada palo na pamet. Plastične vrećice. Nisu bio-razgradive, ali hvala nebesima što smo ih izmislili. Spas u zadnji čas.

Busevi 4 i 4Y nisu stigli na vrijeme, pa sam odlučio krenuti pješke do kolodvora. Osjećao sam se Tom Hanks u "Spašavanju vojnika Ryana", zakopčan do grla, sa ruksakom na leđima i drugim ruksakom na prsima. Sveukupno 27 kg na meni i želja za stizanjem na vrijeme. Otrčao punih 2km i nekim čudom stigao na vrijeme. Uskočio na vlak koji se zaputio za Budimpeštu. Samo što sam se smjestio, stiže žena koja mrzi svakoga tko ne priča mađarski. Nakon hrđavog mađarskog i pantomime uspio sam kupiti tu kartu. Kao da bi me itko mogao istjerati iz vlaka. Nakon četverosatnog prevrtanja u sjedalu stigao su u prijestolnicu Mađarske. S kolodvora na aerodrom. Samo tri prijevozna sredstva. Kako je to moguće? Moguće je. Vrlo moguće. Napokon sam se rješio tog bremena koji mi je lomio leđa i zaputio se na svoj terminal. Let je prošao savršeno i slijećem u grad budućnosti. Dubai, UAE. Umjesto klasičnog šetanja na aerodromu i dosade imao sam sreće što mi je kolegica preselila u Dubai i radi tamo. Ponudila se pokazati mi ovu metropolu svjetala i nebodera koji nikada ne spava. Uistinu, nikada ne spava. Kad doživiš gužvu u 2 u noći sa pet traka počneš vjerovati u sve. Ovih 10 sati smo proveli u nebrojenim kilometrima na autocestama Dubaija. Posjetivši Burj Khalifu koja stvarno kao da nema kraja, Burj Al-Arab i plažu Dubaija čovjek dobije taj osjećaj kao da je ovaj grad neumorna zvijer koja nikada ne staje. Tako je moje kratko vrijeme u ovom gradu došlo ka svom kraju. 

Nakon pozdrava i kave, zaputih se na zadnji let svoga putovanja. Još uvijek zamjerim teti što mi je zaplijenila Stinin otvarač za vina. No, moja greška. Preboljeti ću taj gubitak nekako. Uzlet i opet san. Budim se Vegasu Dalekog Istoka. Gdje mi je trebalo 2 puna sata samo da izađem s aerodroma. Ogroooomnoooo! Nakon lude vožnje s vozačem za kojega sumnjam kako nije legalno dobio svoju vozačku dozvolu stižem u svoj novi dom gdje ću provesti naredna četiri mjeseca. 

Time završava putovanje i počinje pustolovina. 

Mario Garic

Zovem se Mario i prezivam se Garić. Volim duge šetnje plažom i izgubiti se u 10 milijunskom gradu usred noći, pa tražiti nešto za prigristi. Putovati mi je životna funkcija kao i disanje. Blog sam počeo pisati kada sam shvatio kako je naporno prepričavati priču o zadnjem putovanju prijateljima. Prvotno jer priča izgubi čar nakon stote reprize. Na svakom putovanju nastojim živjeti kao lokalac, a tako se i hraniti. Obožavam priču, nove ljude, fotografiju i spoj toga što čini jedno nezaboravno iskustvo. Ležeran i uvijek kako bi dalmatinci rekli "bez priše" stav pomaže kad stvari ne idu najbolje u stranoj zemlji. Pišem o stvarima koje se meni dogode, a uzevši u obzir kako se izgubim svako malo bude zanimljivo. Zajedno sa dozom humora svaki novi unos je uspomena kako je bilo negdje dalje. Toliko o meni. Nadam se kako je ovo dovoljan opis mene kao blogera. P.S. Trenutno nisam dostupan na broj mobitela, pošto sam do kraja travnja na Tajlandu.

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana