All we do is travel

15. ožujak 2016

Dea Gwen i Ivana Grujicic

Deki i Maki na Baliju- Zmije, paraziti i tisuću osmijeha

Deki i Maki na Baliju

Zmije, paraziti i tisuću osmijeha

Bok ekipa, zovem se Dea Gwen i imam 6 godina. Prije svega  da razjasnimo, ja nisam ni klinka ni turist,
ja sam-avanturist. Putujem sa mamom Ivanom, koja je osim što je moja i najbolja, opsjednuta  aerodromima, uvijek joj se tamo  uvijek dešavaju divne stvari- čak ju je i tata zaprosio na Charles de Gaulle-u. Naše je ludo kućno pravilo- može stara kuhinja i koji strgani stolac, al avio karta mora biti v žepu. Jer život čine avanture i iskustva, pa nas je  tako želja za time odvela na Bali.

Kad sletite u Denpasar, prvo što osjetite je smog, onajpravi tropski smog. I to postaje vasa svakodnevnica. Ako su vam pričali o velikoj vlazi i tropskoj klimi, vjerujte veća je vlaga u Rovinju  usred ljeta. Ovo na Baliju nemremo nazvati vlagom-već samo  teškim smogom.

Šofer nas je odmah oplindral, al kaj sad, došle smo, sretne, prvi dan ti je sve svejedno. Osim jet laga. Oko 2 ujutro ja pjevam Single ladies, skačem po krevetu,  udaram koreografije, mama me ušuškava, al ne ide čovječe, zvoni mi Beyonce u glavi i zvoniiiiiiiiiiiiiiiiii. Ne sjećam se kad sam zaspala, bilo je  to negdje pred jutro.  

Svatko griješi u prvim koracima, tako smo nas dvije još umorne, nakon prve šetnje plažom,  blatnjave ko prasice, uletjele u hram pun muškaraca, koji su molili i tražile šlauf, koji smo vidjele na podu ispred
hrama. Čovjek nam je dao šlauf da operemo noge, što smo i učinile, al ja sam ipak dijete- pa sam sa šlaufom ušla u hram I počela ih sve špricati-jer to je tako zabavno:)
Mama je problijedila, očekujući linčovanje, javno streljanje, nešto, ali nasreću, svi su se samo nasmijali.

Kroz naredne dane u Sanuru uviđamo da su Balinežani  su predivni. Obožavaju djecu poput božanstva.
Mamu su zvali Deina mama jer sam zapravo –ja tamo bila faca.  Kao narod imaju malo, svoje voće, povrće,
poljoprivredu, drvorez, kavu,  molitvu i ceremonije. Njihova vjera je nevjerojatno divna i smirena, ali po rječima našeg prijatelja Ketuta , za njih jako skupa. Svako jutro žrtvuju nešto hrane, pomole
se i stave cvijet u kosu. Sprovodi i  vjenčanja  su im kao igrokazi, puni plesa i igre. Kao ljudi su izuzetno skromni , ponizni i nisu gramzivi kao europljani. I što je najvažnije,  znaju reći- hvala.

Pune entuzijazma zaputile smo se na Nusa Lembogan –očekujući otočić sa bijelim pjeskom sa fotografija,a  kad ono tamo ciganluk, čerga, smrdljiva plaza. Al to nas nije omelo, dohvatile smo se  kokosa i smootiesa od dragon fruita- crvene pittaye  i uživale. Mama je u Zagrebu imala apstinencijsku krizu od dragon fruita, koliko je dobar.

Bile smo smještene u vili sa nekoliko malih bungalowa i oduševljene činjenicom da imamo open bathroom te jedva čekali prvo tuširanje pod vedrim nebom. Sve dok nismo shvatili da malajski krajt, najotrovnija azijska zmija ( čitaj ubije te dok si rek’o keks)  jako voli tuševe. Onak mali, žuto crni, nemaš ga kaj vidjet, lepi dečec.  Vriska i cika, trči hotelski namještenik sa bejzbol palicom i vrečicom Ii trpa beštiju. I taman se smiriš, kad  ujutro “mali  od hotela “opet trči sa vrečicom i bejzbol palicom- kod susjede kanađanke- smeđa zmija, koja je njoj nalikovala na kobru, se sunčala na zidu od kupaone. Bilo je očito da su beštije gmizale iz džungle, iza njegove kuće I da će ih biti još, naročito u predmonsunskoj sezoni jer traže vodu. Nakon što smo zajedno s kanađanima histerično prekopali sve torbe i zaključali kofere, svi smo se odjavili iz hotela i krenuli na kopno .

Dobro je počelo ha, zmijice, bježanija. A i bilo mi je prekul   voziti se po oceanu jer su valovi toliko veliki da ti se na momente čini da si uletio u tsunami. Mami to nije bilo kul, al nema veze. Naravno, ti valovi ovise o danu, nekim danima je mirno, a  nekim danima gliseri čak  ni ne voze jer Indijac šizi.

Vozeći se prema Canggu, uvidjeli smo opet isto, da je jedno kaj vidite na fotkama u magazinima, a jedno realnost. S druge strane Canggu je jedno posebno drago mjesto na otoku. Nalazi se u neposrednoj blizini čarobnog  hrama Tanah lota. Obzirom da se nama uvijek dešavaju naopake bajke i uvrnute avanture, kad smo stigli na Tanah lot, počela je oluja i pljusak, jedini u mjesec dana našeg boravka na Baliju. Tako da smo
umjesto najdivnijeg zalaska sunca na svijetu doživjeli sodomu i gomoru u sarongu.

Sarong je inače obavezan pri ulasku u hramove, doduše djeca nisu obavezna, samo žene. Muškarci i djeca samo zavežu trakicu, kao neki simbol. Hramovi su sve jedan ljepši od drugog.  Nema izdvajanja jer su svi toliko posebni i svaki je važan. Uluwatu je najstariji balinežanski hram na  opasnim liticama pokrajine
Uluwatu.  Besakish je majčinski hram u unutrašnjosti, toliko pompozan i velik, da je to predivno. Goa Gajah ili  Slonova špilja  koja datira iz 9 stoljeća, odiše posebnom mistikom i zaista je divno mjesto.

Meni je naravno najzabavnija bila šuma majmuna- kako su samo divni majmunčići. Ako ne zavežete torbu, ruksak, što već- spremite se na krađu I to teeeeške kategorije. E da, nedaj bože da imate naočale na glavi. Imali smo prilike vidjeti majmunčića zločinca kako lomi Raybanke zaprepaštenog japanskog
turista. Lomi, al napola i još.  Šuma majmuna je nešto što se mora vidjeti, ne samo zbog majmuna  lopuža, već zbog same džungle, te arhitekture u šumi. Smještena je na Ubudu, umjetničkom centru Balija, koji okuplja umjetnike iz cijelog svijeta. Pri obilasku Ubuda obavezno 
treba otići na Ubud Art market, koji je zapravo plac sa raznim kerefekama, ručnim radovima  i umjetninama, Ubud  Palace-nekadašnju rezidenciju kraljeva te plantažu kave Luwak- kod predivnog gospodina Kima. Sam Ubud je mjesto koje zaslužuje posebnu pažnju zbog svog duha, te ako ste u mogućnosti, zadržite se tu koji dan više. Na povratku obavezno šetnja Tegalalang-om, rižinim terasama,
opet uz dozu opreza jer zmijice vole rižina polja. Ah, ti kućni ljubimci.

Kad smo se vraćali iz Uluwatu hrama, imali smo prilike vidjeti najveći kip boga Vishne u Indoneziji, visok 23 metra, zaista impresivno zdanje u Ungasanu.

Što se plaza tiče, obišli smo plaže Nusa Dua, Dreamland,  Pandawa beach, otok Nusa Lembogan, Sanur
beach, Batu Balong Beach, Batu Belig, Jimbaran beach, te Kuta beach  i Double Six Seminyak beach. Ove zadnje dvije su više za mlađu ekipu, krcate s turistima.

Jedan dan me mama iznenadila i odvela u Bali Safari Park. Kad je plaćala kartu je psovala i rekla da je to najskuplja karta koju je ikad platila za zoološki vrt. Jer to je zapravo običan zoo, nije safari, kao što
nosi naziv. Meni je bilo kul, al taj izlet po osobi košta 50 eura. Al bilo je fora i slikala sam se sa orangutanicom Ewom koja sama lomi kokos da bi ga pocugala. A kad smo sjele pojesti hot dog, žena iz restorana se sjurila do mame i počela mlatiti metlom po njenoj stolici da ubije neku groznu, otrovnu bubu, koja joj je veli-mogla napravit vraga. Nismo se usudili pitati kojeg vraga.  Sve su to-avanture.

Svako  popodne okupljalo se društvo  na Berawa plaži i ispraćalo se sunce, uz svježi kokos. To su  većinom
intelektualci iz raznih krajeva svijeta, svi opčinjeni jednostavnošću Balija. Među njima su bile i indonežanka Lia te Irena iz Zagreba s kojima smo se sprijateljile. Ti su zalasci sunca bili čarobni.  Mama bi tad spikala sa frendicama i cugala kokose, a ja sam lovila valove s mojom malom frendicom Fridom.I naučila sam raditi zvijezdu! Svoju prvu zvijezdu  u životu sam napravila na pjesku Berawa beacha! Nije li to divno?  Kupala se nisam, jer suna  Baliju plaže isključivo surferske, uz pokoji izuzetak.  Ali pozdravljati sunce uz šum oceana je nešto posebno i teško je probuditi se i više ne biti dio tog rituala. Mislim da je to ono što čini nezaboravni Bali. Ne neka naročita egzotika i ljepota, već ljudi, običaji i prije svega jednostavnost. Na Baliju je sve tako
jednostavno. Tako divno bosonogo i pješčano.

I obzirom da smo kao što rekoh avanturisti, a životinjice nas očito vole- mama je zadnji tjedan  dobila
balinežanskog, vrlo egzotičnog podstanara-parazita amebu hystoliticu. Nemojte guglat kaj je to, bolje. Onda ne bute nikad nikam otputovali.  Uglavnom podstanara  smo poterali, ali doktorica je rekla da je još
deset surfera oboljelo od parazita, te da je  ocean izuzetno kontaminiran. Isto upozorenje vrijedi i za jeftine lokalne restorane- tipa warung- gdje se hrana čisti na podu, onom istom di je maca kakala. Dakle turisti, avanturisti, idite, otvarajte svoje srce Aziji jer je predivna, ima predivnu dušu i zaslužuje svaku pažnju. Ali
pazite gdje, šta i kako. Jer biti sterilni europljanin nije lako:)

Dea Gwen i Ivana Grujicic

Mama i kćer koje su stalno s torbom i mapom u ruci, najsretnije u zraku, čekiramo se i kad se ne čekiramo, uvijek smo informirane o akcijama naših avio kompanija i definitivno imamo travel disorder....life is funny!

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana