All we do is travel

15. ožujak 2016

Iva Vigan

Dva dana Pariza

Kad odem u Pariz vidjet ću sve. Napravit ću plan. Neće biti kao dosadašnja putovanja. Možda ću otići i na predstavu, nema veze sto ne znam francuski. Sve vrijeme provesti ću ispred slika ljudi o kojima sam učila u skoli. Dva dana je sasvim dovoljno za vidjeti najbitnije. Karte su isprintane i smještaj je rezerviran.

U hostelu u sobi zastor je na Eiffelov toranj. Pada mi na pamet da je to za one koji si ne mogu priuštititi pogled iz sobe. Nema veze sto je hostel malo dalje od centra. Ionako volim podzemne željeznice. Cim se probudim ujutro idem ravno u muzej.  Držim se plana,sve su stići.

Probudila sam se, pomaknula Eiffel zastor i pogledala na ulicu. Čula sam kako plan pada i lomi se,a nije me niti malo briga. Nema veze,vani je sunce i vise ne razmišljam o slikama i sjedenju u muzeju. Ne želim gledati predstavu. Želim ici vani i slušati ulicu, jesti kroasane. Kupit ću  barem 5 komada baguettea i hodati ulicom sa svim tim kruhom u ruci. Onda želim sjesti u bistro i naručiti hranu, svu hranu… i smrdljivi sir i vino koje mi nije fino i želim… samo sjediti i slušati.  Aute, motore, ljude, pse, mačke, prodavače, sve. Ne smeta mi ni najmanje sto ih ne razumijem.

Šetala sam ulicom i gledala kako peku kestene na ostatcima malih limenih bačvica koje voze na kolicima za shopping. Ljubomorno sam promatrala bakice od 80 godina koje imaju vise stila nego sto ja mogu zamisliti. Ako se preselim u Pariz mogu li kupiti i taj njihov stav?

I slastičarne. Najprije mi je trebalo par minuta da odlučim hoću li kupiti dva kolaca ili sve,a potom još par minuta da odlučim koja dva. Nema veze sto su 4 eura. U Parizu sam i sve je divno.

Spustila sam se do centra i odlučila da bi najbolje bilo malo odmoriti u Luksemburškim vrtovima. Svako putovanje u Parizu treba imati dio dana odvojen za vrtove. Zao mi je sto nisam uzela ručak sa sobom i ručala kao pravi Parižani. I sto je najbolje, nema reda na ulazu.

Držala sam se preostalog plana  i došla sam do Louvrea i Eiffela. No, ušla nisam. Čekanje u redu nije u planu. Nisam sjedila ispred slika po nekoliko sati. Nema veze, drugi put ću se slikati s Mona Lisom. Ali, vidjela sam Mercedese u izlozima na Champs Elysees. Ako ikad poželim kupiti  privjesak za kljuc znam gdje ću.

Vratila sam se natrag u Montmartre. Nije me zanimalo sto se doganja u centru. Šetala sam natrag do hostela i taman kad sam pomislila  da je nemoguće vidjeti vise ljudi nego na ulazu u Louvre došla sam u blizinu Bazilike Sacré Cœur'. Na ulici je bilo tisuće ljudi. Boca vina u jednoj ruci i casa za vino u drugoj. Svi su već  lagano pijani i nikog ne smeta sto nema mjesta ni za hodanje,a kamoli za sjedenje. Na trenutke Cini mi se da ce me rijeka ljudi pregaziti, a ja još nisam vidjela sve štandove sa sirom i nisam probala kobasicu. Drugi dan našla sam plakat koji kaže da je to bila tradicionalna festa za kraj ljeta. Najbolje bi bilo krenuti s tradicionalnim putovanjem u Pariz, svaku godinu, sredinom desetog mjesec. Sve one stvari sto su pisale u vodičima sam preskočila. Nema veze. Doci ću opet da mogu napisati priču kakav  je pogled s Eiffelovog tornja.

Pogled s Montmartrea teško da nešto može nadmašiti.

Iva Vigan

Zovem se Iva i u dva dana u Parizu nisam vidjela nista iz vodica. Tako najčešće bude na svim mojim putovanjima.

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana