All we do is travel

15. ožujak 2016

Milena Ulić

Trazite potpuno novo iskustvo, bijeg od svih, imam nesto za vas, Mljet!

 Vrelo ljetno popodne u Gruzu, u parku cekam katamaran za Mljet, imam dosta vremena pa izmedu citanja knjige i promatranja turista, pokusavam sto vise saznati o Mljetu i mjestu Polače gdje idem, jer sam kao i obicno, zadnji tren, tek sinoc, odlucila da idem na njesto gdje nikada nisam bila, i o kom ne znam gotovo nista. Dakle vremena za pripremu nije bilo, ali ja volim tako putovati, bez informacija, bolje dozivim destinacije jer sam ne opterecena tudim utiscima.

U suton docekujemo katamaran, dva i pol sata traje voznja do Sobre, glavne luke na otoku, iz Sobre prema Polačama nastavljamo autobusom. Vec pri prvom kontaktu s Mljetskim tlom je uslijedio niz sokova, civilizacijskih. U luci postoji tek jedan cvrsti objekt, kafic ili dva i mini bezinska pumpa. Autobus kojim nastvaljamo putovanje je kao onaj iz filma „Tko to tamo peva“ i mogao bi sluziti kao turisticka atrakcija. Vec se spustio mrak pa sve izgleda prilicno sablasno, zastrasujuce, izaziva trnce. Na putu prema Polačama ostajem i bez signala za mobitel, oko mene je sama borova suma, javne rasvijete nema, ali avanturista u meni je zadovoljan, ovo ce biti potpuno drgacije iskustvo vec sada se da naslutiti. Tu i tamo me obuzima lagani strah, pa zaticem sebe kako si ponavljam, sve ce biti ok, sve je ok, ljudi tu zive, malo ti je sok, smiri se, biti ce dobro.

Nakon nesto vise od pola sata konačno sam u Polačama, malo nevjerovatno mjesto u prekrasnoj uvali, iako je mrak, ovdje postoji javna rasvijeta pa se i nocu nazire sva ljepota, tek desetak kuca uz rivu, par jedrlica i jahti u uvali, savrseno. Spokoj, nevjerovatan spokoj, mir. Mozda na trenutke i jezivo tiho, iako je srce sezone, pocetak kolovoza, zrak je stajaci, nepomican. Ovdje se vraca signal za mobitel, svima nama odraslima u eri inetneta i mobitela vrlo vazna stvar. Uz rivu je smjesteno par restorana, mala trgovina, dobro je, civilizacija kakva-takva postoji.

Odlazim na spavanje da bih se oporavila od svih sokova i docekala zoru, kako su Polace okrenute prema kopnu, ovdje sunce izlazi tamo gdje sam ga navikla gledati da zalazi. To ne zelim propustiti, nikako.
Zora na Mljetu poseban dozivljaj, poseban osjecaj, tko god ovo cita a bio je na Mljetu sloziti ce se sa mnom, ova zora se ne moze s nicim usporediti, spektakluran spoj prvih zraka suca koje se probijaju kroz borove, odsjaja savrseno bistrog mora, i toilke tisine, one stajace, u kojoj vrijeme ne prolazi, da ti se cini da svaku zraku cujes kako ide prema tebi, tek ponekad se zacuje zvrkut ptica kao oda radosti ovom savrsenstvu.
Nakon punjenja baterija, izljecenja duse i tijela vrijeme je za prvu kavu, sve je drugacije, mirnije, spokojnije, nema zamora, zurbe, i ljudi su nekako tisi, mirniji. Vec prvo jutro sam naucila glavnu stvar na otoku, kako cemo, lako cemo, pomalo. U savrsenoj tisini, prekrasnom krajoliku, uz drugu ili trecu kavu, se pocelo stanovnistvo okupljati na rivi, pocelo se nesto micati, promatram ih sto se to dogada. Brod, brod uplovljava, ovdje je brod veza sa svijetom, dolazi posijetitelji parka s njim, hrana, dostava, posta, sve sto rebas iz civilizacije dolazi tim brodom. Prvi puta osijecam prisutnst ljudi, i to ljudi iz cijelog svijeta koji su dosli u NP, u savrsenom spokoju, ali osijecaja kao da sam u nekoj svjetskoj metropoli, cuju se svi jezici.
Iako sam planirala danas obilazak parka, ipak odlucujem ostati na rivi i sto bolje upiti zivot domaceg stanovnistva. Ljudi ovdje zive mirne, lijepe zivote, svi funkcioniraju kao obitelj, svi su ovisni jedni od drugima i to je bas nekakv posebna draz. Ovdje sam tek jedan dan a vec me gotovo svi zanju.

Setajuci kroz mjesto otkrila sam samo jenu minijaturnu plazu, plazi dakle nema, sve je zivotna, jaka, surova, od prirode savrseno napravljena obala, kamenita. Ovdje zapravo plaze ni ne trebaju i da ih ima, samo bi unistile ovaj savrseni krajolik, ovo sto je epriroda tako divno stoljecima stvarala. Na izlazu iz Polača, na ulazu u NP je rimska palaca, fascinirana sam, gotovo sat vremena sam je promatrala iako je mala, jako mala, ali taj volat koji je napravila izmedu Polaca i NP, te njeno stapanje s morem su cudesni.
Konacno sam bila u obilasku Nacionalnog Parka, toliko je sve posebno, lijepo, toliko ocaravajuce, da je nemoguce zadrzati pogled i usredotociti se. Pogled bjezi na sve strane, zeleci sto vise boja upiti, sto vise detalja ponjeti sa sobom. NP Mljet cine priprodni fenomen dvaju jezera unutar otoka, velikog i malog, i nipošto nemojte propustiti obici uz obalu oba dva.Mene je posebno ocarao otocic sv.Marije, sa samostanom smjesten u velikom jezeru do kojeg se dolazi brodom.

U obilazak parka mozete pjesice ili biciklima, ja toplo predlazem bicikle, staze su odlicne, uredene, jasni putokazi, i nekako ovdje se posebno osijeca za covijekova prirodna potreba za aktivnim odmorom.
Zadnji dan na Mljetu, tesko se rastajem, tesko je odavde otici, nikad mi nije bilo teze, rezimiram dojmove uz kavu divim se sirom otvorenih ociju svemu sto vidim kao i svih ovih dana i dajem sebi obecanje, ja cu se vratiti.

Na Mljetu osim restorana nema mesta za izlaske, nema prostora za nikakav fancy odmor, dakle štikle, finu obleku, sminku, sve ono sto vas oterecuju u civilizaciji, ostavite u civilizaciji, ovdje je sve po mjeri covijeka, po mjeri savrsenog odmora, posebna je draz hodati rascupan, spontan, prirodan, neopterecen.
Ovdje cete jako osijecati izoliranost i to je mozda najveca prednost nakon prirodnih ljepota, iako je doba interneta, mobitela, svi tehnoloskih cuda, iako su informacije kao svugdje dostupne, ovdje nekako prolaze mimo covijeka, ne doticu vas, jer ste svjeni da ste predaleko od svega i da nista ne utjece na odvijanje zivota ovdje, sto god se dogadalo u svijetu, u vasem gradu, to ne utjece nikako na zivot ovdje i to je ono sto covijeka oslobodi od sebe samoga, oslobodi okova koje smo samo sebi privezali .

Milena Ulić

Umjetnica, dizajnerica zaljubljena u avanture i putovanja. Blog koji sam pokrenula prije nesto vise od mjesec dana pokriva razne teme, bavi se zivotom uopce, kako sam napisala na facebook page, pogledom na svijet s mog oblaka, oblaka zanesenjaka, boema i sanjara...

Hoću još!

Želite ostati u kontaktu s našim novostima i akcijskim cijenama avio karata? Unesite svoju e-mail adresu kako bi vas jednom ili dvaput mjesečno u vašem poštanskom sandučiću dočekale informacije o zanimljivim i povoljnim putovanjima.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana