All we do is travel

9. veljača 2018

STA putovanja

Meksiko: Puno zanimljivosti na plažnoj turi Playa Del Carmen –Tulum - Isla Mujeres

 
Putovanje u Meksiko mi je bila želja odavno, još otkad sa prvi put čula da postoji grad koji se zove Tulum, a nakon guglanja sam stvarno i poželjela tamo zatulumariti. Dodatna činjenica jest da volim sve što ima dodira za španjolskim jezikom, umjetnost i šarenilo, tople krajeve i palme. Prošle je gotovo 10 godina od prvog internetskog otkrivanja Meksika do mog slijetanja tamo.
 
Zanimljivosti o Meksiku ima napretek. Posebno ako mijenjaš lokacije i vrste smještaja. Iskusili smo sve, od hotela s 5***** do „rupa“, putujući obalom regije Quintana Roo i idući na izlete kroz unutrašnjost regije Yucatan . Yucatan je inače i naziv za poluotok koji razdvaja Meksički zaljev i Karipsko more. Poluotok dijele Meksiko, Belize i Gvatemala.
 
Josipa vam je već u svom blogu divno opisala svoje putovanje po Meksiku koje je trajalo 16 dana, taman koliko i moje ako ne računamo dan dolaska i polaska koji ionako otpadnu na planove kako do i od hotela do aerodroma.
 
Ja sam putovala sličnom rutom kao Josipa, ali za razliku od nje nisam bila do Bacalara i Valladolida, ali jesam do onog famoznog rozog jezera, a i 7 predivnih dana sam bila na Isli Mujeres. I da, imam vam svašta za ispričati.
 
Naša ruta bila je Playa Del Carmen – Tulum- Isla Mujeres
 
Sletjeli smo u Cancun, ali smo po preporuci  odlučili da se tamo nećemo zadržavati jer je „preamerički“. Zaista jest, ono što smo mogli vidjeli iz automobila na danu povratka- ogromne zgradurine i hoteli uz samo more, prepuno trgovina, zabavnih centara i ostalih šarenih zgrada za turiste. Na cancunskom aerodromu nismo promijenili novce, no za informaciju: svi u Meksiku primaju i američke dolare i meksičke pesose, i takstisti i hoteli i kafići i bilo tko što nešto prodaje.
 
Obje valute imaju znak dolara $. Ako je znak $ ispred brojke, onda se radi o pesosima, a kao je iza onda se radi o dolarima. Dakle $500 je 500 pesosa, a 500$ je 500 američkih dolara.
 
Koliko je to kuna? Podijelite pesose s 3 i dobijete otprilike cijenu u hrvatskim kunama.
Pazite na to dok nešto gledate koliko košta, jednako kao što trebate paziti gdje mijenjati dolare.
 
Naime, u bankama obavezno morate imati sa sobom putovnicu, dok na običnim mjenjačnicama ne morate. Tečaj se duž jedne ulice može promijeniti od 16.80 do 17.65 za 1 USD, pa treba malo proštetati. Iako smo mi stajali u redu za promijeniti novce tamo gdje je pisalo da je tečaj 17.60 i usred čekanja je žena izašla i promijenila tečaj na 17.10 pa smo se okrenuli i preko puta zamijenili za 17.40.
 
Ono na što još valja obratiti pažnju jest prijevoz. 
 

Taksiji, kombiji colectivo i Ado autobusi

Mi smo s aerodroma uzeli taksi jer smo stizali navečer. Preporučam da rezervirate transfter putem Ridewaysa, jer su taksiji na samom mjestu gotovo duplo skuplji. Inače se s taksistima da cjenkati, no bolje prolazite pričate li španjolski.
 
Autobusi ADO su vrlo kvalitetni, redovito i često polaze te vam ih preporučujem za prijevoz između većih mjesta. Uzmite obavezno majicu dugih rukava jer vole upaliti klimu na najjače pa se smrzneš. Colectivo su kombiji koji povezuju također veća mjesta i funkcioniraju tako da kreću kad se skupi dovoljan broj ljudi (8) na željenoj ruti. Povoljniji su od taksija, ali ne i od autobusa pa birajte.
 

Što možete posjetiti u 16-17 dana?

Znali smo da želimo u manja mjesta te da svakako želimo ići na par majanskih ruševina u unutrašnjost Yucatana, vidjeti ružičasto jezero Las Coloradas na sjeveru,  skočiti do gradova u unutrašnjosti Valladolide i Meride, vidjeti majmune u prirodnom staništu, zaplivati u podvodnom bazenu aka cenoteu, a onda nekad možda uz velike kornjače ili male morske pse. Plivanje s dupinima nam je bilo off liste, jer smo s tim divnim stvorenjima već imali priliku zaplivati na Kubi. Je li nam se sve od planova ostvarilo? Pa i ne baš.

Playa Del Carmen- „ušminkana mješavine Crikvenice i Baške“

Playa del Carmen nalazi se na sat vremena vožnje od cancunskog aerodroma i zapravo je to resort grad. Prije 40 godina tu nije bilo ničeg, sada je preizgrađeno. A sve to uz predivnu plažu.
 

 
Plaža zaista jest predivna. Bijeli, puderasti pijesak uz tirkizno more savršeno je za fotografiranje, posebno ako zahvatite u kadru komad palme. 
Kad bih vam trebala opisati kakva je Playa, rekla bih da je modernija verzija Baške na Krku i Crikvenice, utoliko što je čitava ekonomija posvećema turizmu, iako naravno postoji razlika (tamo su primarno hoteli, u našim mjestima su privatne kuće). 
 

 
Playa del Carmen je za one koji vole hotelski turizam i predivnu plažu odmah ispred, a od zabave ne očekuju ništa osim niza kafića, restorana i klubova, s brojnim brendiranim trgovinama i suvenirnicima (koje su ujedno i apoteke, gdje legalno i bez recepta možete kupiti antibitioke, Prozac, Valiume ili Viagru, ako vam zatreba, i sve to duž jedne ulice od 1km. 
 

 
Ovo s lijekovima specifično je za Playu jer na drugim mjestima apoteke nisu primarno suvenirnice i ne izdaju vam specifične lijekove bez recepta, naučit ćemo to na praktičnom dijelu kad se otrujem za par dana). 

Za što je odlična Playa del Carmen?

Kao polazišna točka za brojne izlete do unutrašnjosti poluotoka Yucatan, koji skriva više majanskih ruševina, (Chichen Itzu, Cobu, EK Balam i ostale), predivne gradove Meridu i Valladolid te čitav niz cenotea (od kojih su neke otvorene, a neke poluotvorene). Mi smo na prvi izlet otišli sjevernije, preko Valladolida do Rio Lagartos, poznatog po ružičastom jezeru Las Coloradas.
 
Došli smo malo prije 12 sati, nebo je još bilo poluoblačno i boja jezera više je bila neka prljavosiva-ružičasta. 
 

 
 
 
Veselili smo se suncu (navodno treba doći oko 12.30-13 kad se oblaci tu razilaze) jer jezero izgleda sasvim magično, kao na ovoj Instagram fotografiji ispod:
 

A post shared by Barbie (@notanotherbarbie) on

 
I stiglo nam je sunce, ali naši fotoaparati aka mobiteli nisu uspjeli dočarati ono što bi profesionalni aparat barem približno uspio. Trebate stvarno vidjeti tu rozu boju u kontrastu s plavim nebom, čini vam se kao idealan spoj curice i dečka, neka prirodna ljubav.
 
Nažalost od lani više nije dozvoljeni ulaziti i kupati se u jezeru. Ali je zato dozvoljeno ploviti po njemu i okolnim jezerima, gdje obitavaju različite životinje: od aligatora preko pelikana i roda pa sve do ružičastih flamingo ptica.
 
Flamingo svoju ružičastu boju dobiva jedući malene račiće koji se pak hrane ružičastim algama. Zbog toga i jezero dobije rozu boju, ali i flamingo svoje rozo perje.
Na povratku smo svratili do lokalnog restorana na jezeru da ručamo ribu iz jezera. No nismo probali ovu ribu s fotografije ispod. Naime, radi se o nejestivoj morskoj nemani iz prapovijesti, koja svoj oblik nije mijenjala tisućljećima. Bodljaši (Xiphosurida) su morski člankonošći, ujedno su jedini živi red morskih člankonožaca iz razreda prakliještara.
 

 
Nisu opasni po ljude, osim što imaju oštar oklop pa ih treba pažljivo nositi. Koriste se za testiranja u medicini.
 

 
Dakle, u Playi smo ostali još samo jedan dan, tijekom kojih smo bili u muzeju Frida Kahlo, kupili Telcel meksičku SIM karticu da imamo interneta gdje poželimo, prošli suvenirnice, a u njima su otprlike jednake stvari kao i posvuda na Yucatanu: sombrerosi, mezcal i tequile, razni ljuti imaci, šarene kosturske glave, sve s likom Fride kahlo, pleteni novčanici i narukvice, drvene igračke, košulje na palme i lagane haljine.
 

 
Naravno da sombrera nitko ne nosi u Meksiku. Gdje god smo bili, pa čak i u selima u unutrašnjosti, svi nose obične slamnate šešire (one koje viđamo po britanskim turistima na našoj obali), ali nitko baš nitko ne nosi sombrero. Oni su ostali tek kao suvenir.
 

 

 
Naišli smo i na nekoliko cigar shopova, a fotografirali jednog nama poznatog imena GAZDA.
Posvuda na cesti po noći ćete čuti da vam nude marihuanu, oni to lokalno zovu „maria“. Konzumacija je u Meksiku dekriminalizirana, ali najbolje da se držite dalje od toga i fino fokusirate na pivo, mezcal i tekilu. 
 

 

Razlika između mezcala i tekile

Mezcal i tekila se rade od agave, samo se tekila radi od posebne vrste- plave agave.  I dok se mezcal dobiva kuhanjem srca biljke agave, pri izradi tekile zaobilazi se ovaj proces. Mezcal ima dimljeni vonj ili okus upravo zbog procesa obrade.
 
I dok ćete u boci mezcala često na dnu vidjeti crva, lokalno zvanog „gusano“ (to zapravo nije crv, nego gusjenica koja boravi na agavi), u tekili nikad nema crva. „Crv“ je ionako marketinški trik da se podigne prodaja ovog pića, primarno u SAD-u i Aziji.
 
Neke od dobrih mezcala su Ilegal Mezcal ili El Jolgorio, dok bih među tekilama izdvojila neke koji su nama preporučili da kušamo: Avion Silver,Riazul Premium Silver, Chinaco Reposado, Gran Centenario, i posebno skupa Alquimia Reserva de Don Adolfo Extra Añejo.
 

 
Pive su ima lagane i nemaju miris kao one na koje smo navikli. Svima je već poznata Corona, a od ostalih piva vrlo popularni su Sol, Victoria i Modelo.
 

Hrana u Meksiku- nije ljuta

Očekivala sam izrazito začinjenu, ljutu hranu, koju neću moći jesti bez da rigam vatru i oznojim se triput. Dobili smo „prilagođenu“ meksičku hranu, jer smo ipak bili u turističkom dijelu Meksika, onog kojeg vojska i policija čuvaju od narkokartela i gdje se živi od toga da zadovoljiš turista.
Ono što je ljuto su umaci koje dobiješ sa svakim jelom, uz posebno upozorenje o ljutoći. Ali bez tih umaka, jela su zapravo mlaka, lišena onog nečeg po što si došao. Oduševila me pak kokošja juha, koja je poslužena s pola avokada i komadom limuna, te naravno s komadićima lešo piletine. To je bilo zaista sjajno, limun je dao ono nešto tom jelu. Ali inače dosta hrane koju dobijete na stol trebate dodatno začiniti. Osim kad vas posluže u nekom od sela u unutrašnjosti, e tamo je već hrana s meksičkim okusima.
Nakon Playe, otišli smo u Tulum, grad uz obalu na cca sat vremena vožnje uz obalu.
 

Tulum- plažni dio i centralni dio

Tulum je dosta drugačiji. Svakako nije ušminkano mjesto kao Playa, štoviše centar se vrti oko jedne prilično prljave ulice, koja je u vrijeme našeg boravka bila i veliko gradilište, dok je drugi centar svega na plažama. Da, Tulum nema samo jednu plažu kao iz raja, ima ih više i sve su zaista podjednako lijepe. 
 
 
Plaža ispod tulumskih majanskih ruševina je popularna, primarno zbog fotografija s nje i selfieja ruševina u pozadini, a tik do nje nalaze se plaže Sante Fe i plaže Paraiso (dolje na fotografiji). Plaže su javne, a na njoj možete iznajmiti ležaljku, suncobran te pojesti i popiti što god se nudi u restoranima.
 

 
Kad smo kod plaža, valja napomenuti da je zaista mnogo plaža u Meksiku privatizirano. Postoji jedan čitav niz hotela u svakom mjestu, pa tamo i u Tulumu, koji su zakupili plažu ispred svog zdanja. Po zakonu to znači da je za javnost i dalje slobodno par metara uz sam rub mora, ali znate da u praksi to nije tako. Čim netko „javan“ dođe na privatni dio plaže, čuvar se pobrine da ta osoba brzo ode. Možeš prošetati i proći niz plažu, ali bez zadržavanja.
 
 
I mi smo bili u jednom smještaju sa svojom privatnom plažom i gledali scene koje ne želimo zamisliti da se događaju u Hrvatskoj- da domaći čovjek ne smije leći na svoj ručnik na onih 2-3 metra koji nije zakonski dio privatne plaže.  Iako su fotografije tog fensi smještaja zaista predivne i mogu načas omagijati čovjeka ljepotom.
 
Puno smo se bolje osjećali na javnim plažama,  izmiješani s lokalcima, baš kao i kad smo se premjestili i hotelčić u centru grada, gdje imate pravi meksički ugođaj. Naravno, takav smještaj je i 10x jeftiniji jer do plaže sada treba nekako prevaliti 3km (uzmite bicikl za 80-200 pesosa na cijeli dan ili taksi za 80 pesosa u jednom mjeru).
 
Centar Tuluma još nije obuzeo američki način života. Sa svih zidova pršte boje, grad je prepun murala i grafita, a vozite li bicikl, imat ćete najšareniju vožnju nekim gradom do sada. Ulična hrana i tacosi za 10 pesosa jednako su ukusni kao i oni u skupim restoranima, a shopping odjeće u njihovim trgovinama ispast će vam jedno vrlo zabavno iskustvo.
 

 
Iz Tuluma smo planirali ići na izlete do do Chichen Itze i Valladolida, gdje smo planirali ići u cenotu Oxman, koja nije toliko razvikana. Vidjeli smo Cobu i EK Balam od majanskih ruševina, kao i onu na samoj plaži, ali ostaje žal za Chichen Itzom. A zašto nismo išli? Jer sam se ja otrovala.

NAPOMENA:
Nikako, nikako, nikako nemojte piti nešto s ledom. Znam da je vruće, ali izbjegavajte sokove s ledom ili koktele s ledom kako ne biste poput mene 3-4 dana proživljavali otrovanje i završili na infuziji i terapiji antibioticima. Ja sam to znala i izbjegavala sve s ledom do jedne večeri kad smo s društvom izašli i ja sam naručila mojito. E zbog tog mojita vjerojatno nismo stigli u jednu cenote koju smo htjeli (iako jesmo u jednu drugu pa ajd barem nešto), te nismo stigli na izlet do Chichen Itze i Valladolida. A možda sam se otrovala i ribom u tom restoranu, također kao druga opcija...sve u svemu, Tulum sam napustila doslovnom s mukom.
 

Isla Mujeres

Zadnja stanica, mimo izleta o kojima vam nisam još puno pričala jer je i ovako ogroman tekst, bio nam je otok nasuprot Cancuna- Isla Mujeres ili u prijevodu Otok žena.
 

 
Mali otok koji se da prijeći na biciklu u pola sata vožnje ima jednu od najljepših plaža na svijetu – Playa Norte, barem tako tvrdi Tripadvisor na svojoj godišnjoj listi TOP 25 najboljih plaža na svijetu. Naš smještaj je bio na samoj plaži i tu smo proveli zaista najopuštajuće dane u Meksiku. 
 

 
Preko dana malo istraživanje otoka i šarenih uličica, malo kupanja i sunčanja, zatim opet do grada na večeru...da, turističko je dosta, ima podosta i starijih američkih turista, osim bicikala iznajmljuju se i mala golf-vozila kojih ćete vidjeti na stotine, ali Isla Mujeres opet nije napadno bučna, napadno skupa ili bilo što od toga.
 

 

 
 
O Meksiku se da pričati i pričati satima, ma šta satima, danima! Kako nije moguće u jednom tekstu napisati  sve  i opisati sva iskustva, tako ni u nešto manje od tri tjedna nije moguće proći čitav Meksiko.
 
Drugi put da idem svakako bih posjetila šareni Guanajuato u centru Meksika, koji smo već spomenuli na listi jeftinih putovanja.  
 
Domaći su nam preporučali da svakako posjetimo grad Meridu, po njima najljepšiji i najšminkerskiji grad u čitavom Meksiku, a jednaku količinu preporuka dobila je i regija Oaxaca na samom jugu. Baš vas kroz te dvije destinacije vodi organizirano grupno putovanje po Meksiku kakvo imamo često u ponudi pa ako vas to zanima, pošaljite upit na mail info@staputovanja.com.
 
PROČITAJTE JOŠ O MEKSIKU:

Hoću još!

Prijavi se na STA obavijesti! Dvaput mjesečno ćemo poslati zanimljive putničke priče i najpovoljnije cijene avio karata.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana