All we do is travel

14. veljača 2017

Ratko Jagodić

Putovanje u Izrael: Miami na Bliskom Istoku s puno Rusa neobičan je i privlačan grad za mlade


Izrael je bliskoistočna država na mediteranskom moru, koju Židovi, kršćani i muslimani smatraju Svetom zemljom. To je zemlja puna povijesti, puna crno-bijelih pogleda ostatka svijeta. Kad smo jednog lokalca pitali da nam pojasni gdje pripadaju Izraelci i kako sebe vide, objasnio nam je vrlo plastično: „Mentalitet nam je američki, politički smo Europljani, a zemljopisno smo u Aziji.“

I zaista, Tel Aviv na prvu izgleda kao Miami Bliskog istoka, s kilometarskim plažama iznad kojih su uzdignuti brojni neboderi. Tel Aviv je financijski centar države, dok je glavni grad duplo veći Jeruzalem. 



Ono što ćete prvo primijetiti u Tel Avivu jesu palme koje su posvuda, a i dosta je zelenih površina, posebice ispred stambenih zgrada gdje su pravi mali vrtovi. Kako se ponose svojom zemljom, na pročeljima zgrada često ćete vidjeti izraelske zastave.


Među silnim građevinama ističe se moderna arhitektura. Bijeli grad Tel Aviva ili White city termin je koji se odnosi na kolekciju od preko 4000 zgrada izgrađenih u stilu Bauhausa ili internacionalnom stilu 1930-ih, kada su u grad doselili njemački Židovi. Zato i brojni ljubitelji arhitekture obožavaju Tel Aviv.


Ovdje cvjetaju startupi, ali i građevina. Gradi se na sve strane, primarno neboderi. Moraju ići u zrak, jer zbog ograničenog teritorija idu u zrak i cijene nekretnina. 

Skupoća tjera obitelji i starije iz Tel Aviva


Kvadrat stana u Tel Avivu u prosjeku je 130.000 kuna, dok se na rubnim dijelovima grada može naći i za 80.000 kuna. Prosječna plaća je 10.000 šekela, što je nekakvih 20.000 kuna. Čini se mnogo, no ako nemate vlastiti stan, najam ćete plaćati barem 5000 šekela, vrtić za dijete je 2.500 šekela, a ni ostale cijene nisu male. Zato u Tel Avivu nećete vidjeti puno starijih osoba ili pak puno obitelji s malenom djecom. Oni si tu ne mogu priuštiti dobar život.

Naša prijateljica koja tamo živi godinama s obitelji, kaže da je obiteljski život dosta naporan. Put do posla nerijetko traje sat vremena u jednom smjeru, dok je radno vrijeme 9 sati, pa za obiteljski život i nema puno vremena. 

Tel Aviv je tako postao grad gdje pretežno žive mladi ljudi, ogroman je postotak onih između 18 i 34 godine koji ovdje pokušavaju uspjeti. Prema Youthful Indexu, proglašen je najboljim gradom za mlade na Bliskom Istoku, ukupno je 14. grad na svijetu na listi koju predvode New York, London, Berlin, San Francisco i Pariz.


Nakon obvezne vojske (i za žene i za muškarce), dok se školuju, Izraelci konobare, a kasnije prelaze u ozbiljne tvrtke i napreduju u karijeri. Ako nisi bio u vojsci, imat ćeš jako puno problema pronaći dobar posao. I javni imidž ti neće biti dobar, baš kao što nije ni supermodelu Bar Rafaeli koja se izvukla od služenja vojske na prevaru, brzom udajom dok nije dobila oslobođenje, a zatim se brže bolje rastala od supruga. 

Da u Izraelu ne cvjetaju baš ruže za mlade, pročitali smo i u novinama. Članak u tamošnjim novinama „The Jerusalem Post“ baš u vrijeme našeg posjeta govorio je kako nekih 40% Izraelaca razmišlja o tome da napusti zemlju, dok statistika govori da je svake godine napusti oko 20.000 stanovnika. Skup život, obvezna dugogodišnja vojska i ostali faktori čine svoje.

(Uspjeli smo pročitati novine jer je bilo međunarodno izdanje na engleskom. No ona na hebrejskom, osim drugog pisma, imaju i drugu zanimljivost: piše se i čita s desne na lijevo, pa se tako čitaju i novine i  knjige. Tako je nama naša posljednja stranica novina njima zapravo prva.)

 

Izrael za  foodieje i gay populaciju


U Tel Avivu, u gradu od samo 400.000 stanovnika, postoji preko 1400 restorana i kafića koji su stalno puni. Kafići i restorani su nerijetko oboje, svuda gdje se pije, može se nešto pojesti, tu je skroz drugačija situacija nego u Hrvatskoj. Baš svi nude neku hranu. I u baš svima su stolovi puni mladih ljudi s laptopima. Dolaze u kafiće raditi, tu imaju internet, ali i mir jer mnogi žive s brojnim cimerima. Toliko ih ima da ćete na nekim mjestima vidjeti na stolovima natpise „No computer“. 

Što se tiče interneta, u gradu postoji više besplatnih dostupnih mreža, a i svaki kafić nudi internet. Zaista nije problem se snaći, iako možete kupiti lokalnu SIM karticu i imate internet baš svuda, no SIM kartica s 2GB prometa koštat će vas oko 400 kuna. Isplati se ako ste nestrpljivi, jer je roaming ovdje stravično skup.

Tel Aviv ugledni je američki gastro magazin proglasio najboljom svjetskom destinacijom za foodieje, odnosno ljubitelje hrane, a anketa koju su još 2012. godine proveli zajedno GayCities.com i American Airlines pokazala je i da je najbolja destinacija za gay populaciju.

Obavezno posjetite tržnice i upijte prave okuse i mirise Izraela.


Uživat ćete u Izraelu, posebno Tel Avivu, ako imate novca za uživanje. Pivo je u Izraelu 30 šekela (60 kuna), čaša vina između 50 i 80 kuna, porcija falafela s nogu 50 kuna, dok je prosječno jelo oko 80-150 kuna, ovisno što jedete. Dvije čaše vina i kolač od mrkve koštali su nas 150 kuna, a 4 kave i 4 soka od naranče bile su oko 300 kuna. Naravno, u trgovinama je nešto jeftinije, ali ne baš previše. U 5 dana žena i ja smo potrošili oko 5000 kuna samo na hranu i piće. Naravno da možete proći duplo jeftinije, ali nismo od onih koji mogu ili žele stalno jesti fast food.


U prehrani je velik fokus na povrću. Čak 13% populacije su vegetarijanci ili vegani, pa svako mjesto nudi razne opcije za njih. Tel Aviv je u 2015. godini prema Daily Mealu iskočio kao TOP destinacija za vegane i vegetarijance, ispred Berlina, New Yorka i indijskog Chennaija.


Svuda po gradu imate štandove s voćem, a u restoranima će dosta jela imati patlidžan, tahini namaz od sezama ili pak čili, no možete za sebe naći nešto fino za pojesti i ako niste baš fanovi takve hrane. Isprobajte različite okuse i kombinacije, poput lososa s ciklom, kus-kusa sa šipkom ili burgera od kvinoje.

 

Uzgoj svinja je zabranjen, otkud onda svinjetina?

Iako po restoranima nećete vidjeti svinjetinu na meniju (govedina, piletina ili janjetina su najčešća), slanina kao dodatak se ipak može negdje dobiti. Kaže naša prijateljica da su dijelom za to zaslužni kibuci, odnosno ljudi iz društvene komune u Izraelu koji nisu vjernici, žive u zajednici, sve zajedno rade, pa čak i odgajaju djecu. Toliko su drugačiji i zanimljivi da bi se o njima mogao napisati zaseban post, a nama je bila zanimljivo čuti kako su zaobišli pravilo da je na svetoj zemlji zabranjen uzgoj svinja – u kibucu Lahavu postavili su ih na povišene platforme i rekli da ih uzgajaju u znanstvene, medicinske svrhe! 

Uzgoj svinja zakonom je dozvoljen samo na sjeveru zemlje, gdje ih uzgajaju kršćanski Arapi i oni su glavni proizvođači svinjetine.

 

U shopping s oprezom


Idete li u trgovački centar, budite spremni da će vam na ulazu pregledati torbu ili ruksak, dok ćete sasvim sigurno sresti vojnika s puškom koji dodatno čuva lokaciju. Dosta tržnica i važnih zgrada zaštićeno je metalnim blokovima ili ogromnim vrećama pijeska postavljenih ispred njih, i iako tu i tamo vidite nekoj vojnika ili vojnikinju, nemate osjećaj straha. 

 

Hipsteraj u Izraelu: Grafiti, mačke i shopping

 


Ako pak volite domaće modne dizajnere i second hand shopove, zaputite se u Neve Tzedek, prvi kvart koji je izgrađen u „novom“ Tel Avivu 1887. godine, a danas je hipsterski kvart pun grafita i malih trgovina. Cijene odjeće i obuće su prilično skupe, unatoč tome što smo naišli na rasprodaje od 50% gotovo posvuda. Nešto jeftinije dizajnerske primjerke naći ćete u glavnoj ulici Dizengoff, gdje je također puno trgovina i kafića-restorana.

Grafita ima i tu, kao i posvuda po gradu, jer je grafiterska scena jaka  i grad služi kao izvrsna pozadina i motiv za fotografiranje. Osim grafita, posvuda i mačaka. Ovo je grad mačaka, fino ugojenih jer ih svi hrane. Britanci su 1930-ih u Izrael donijeli mačke kako bi se borili protiv epidemije štakora, a danas ih ima više od 2 milijuna!


Turizam u Izraelu

Najviše turista dolazi iz SAD-a, no zanimljivo je da je Hrvatska u 2015. godini bila treća na popisu zemalja s porastom dolazaka, čak 62% više nego prethodne godine. U Izraelu živi i jako puno Rusa, njih 900.000 koji čine ukupno 20% stanovništva. I zato većina ljudi u Izraelu zna ruski, čak na televiziji kad se prikazuju filmovi budu dvostruki titlovi: na hebrejskom i ruskom. Navodno većina radi u IT industriji, opet podatak koji smo pokupili s ulice, razgovarajući s lokalcima. Ima dosta i Francuza pa neka vas ne začude natpisi na trgovinama „Govorimo francuski.“ 


Što se plaža tiče, one su pješčane, iza vrijeme našeg posjeta početkom veljače kada je njima niska sezona i jako hladno (temperature su po danu bile između 16 i 22 stupnja!), svuda su bili natpisi „No swimming“ zbog prejakih struja i manjka spasitelja pa su plaže uglavnom zauzimali surferi. Ljeti u visokoj sezoni situacija je drugačija zbog prisustva spasitelja, no naša prijateljica kaže kako Izraelci nemaju baš običaj biti dugo na plaži (ljeti se temperature penju do 40 stupnjeva), tj. da mnogo njih uopće ne pliva.


U Tel Avivu smještaj uzmite oko Trga Rabin (Rabin square) otkuda pješke možete vidjeti sve. U vrijeme naše posjete bio je veliki prosvjed na tom trgu za legalizaciju marihuane, čiji miris nerijetko možete osjetiti navečer na ulicama. Navodno policija ne maltretira stanovništvo za male količine, ali oni žele legalizaciju i službeno na papiru.


Uobičajeno je posjetiti Jeruzalem, Haifu na mediteranskoj obali, Mrtvo more ili turističko mjesto Eilat na Crvenom moru, no baš tamo je prasnula bomba par dana nakon našeg odlaska, za što je odgovornost preuzeo ISIS. Iako smo ranije planirali, nismo otišli na Mrtvo more (kažu da je prehladno sada za kupanje, a i šabat nas je zakočio), što bismo definitivno drugi put napravili. Barem radi one fotke gdje plutaš.


Ako ste u Tel Avivu, nemojte uzeti rent-a-car da biste se vozili po gradu, a i pazite ako uzimate auto jer ga za šabat nećete moći vratiti, a parkinga u gradu – nema. Tel Aviv podsjeća na Italiju po količini polupanih automobila i politici ne dizanja ručne kočnice, jer je jedini način da se nekako parkirate, da malo pogurate ove naprijed i ove iza.

 
Što (ne) raditi na šabat: od petka navečer do subote navečer?

Kada dolazite u Izrael, morate planirati što ćete (ne) raditi za šabat, njihovu „nedjelju“ koja počinje u petak sa zalaskom sunca i traje 25 sati, tijekom koji ne rade trgovine, ne vozi javni prijevoz, a Židovi ne smiju baš ništa raditi (čak ni kuhati ili voziti auto), štede na struji pa nerijetko ne možete koristiti lift. Brojni restorani i kafići ipak rade pa se za šabat šećite i uživajte, otiđite na plažu i pijte kavu sat vremena, onako pomalo.

A mi smo u petak odlučili ići u Jeruzalem…

Naime, odlučili smo otići u Jeruzalem na 1 dan vidjeti Zid plača, Maslinovu goru i Isusov grob, no planirali smo to obaviti za vikend, nesvjesni da za šabat ne voze busevi ili vlakovi. Nije kao u Hrvatskoj, gdje se u nedjelju može putovati i shoppingirati. Stoga smo u Jeruzalem krenuli u petak rano ujutro i nakon sat vremena vožnje autobusom (karta je 30 kuna u jednom smjeru) stigli tamo te kasnije žurili na posljednji autobus iz Jeruzalema u 15.30 za Tel Aviv, kako ne bismo ostali na cjedilu.  

Jeruzalem: Zid plača je uvredljiv pojam


U Tel Avivu je situacija opuštenija, rekli bismo modernija, nego u Jeruzalemu koji je ipak puno religiozniji grad. Dok u Tel Avivu nećete vidjeti baš puno ortodoksnih Židova s tipičnim pejotama (lokne na mjestu „zulufa“) ili kapicama na glavi, u Jeruzalemu ih ima mnogo. Prema židovskoj tradiciji, svi muškarci moraju prekriti svoju kosu pa za to koriste jarmulke ili kipe - kapice kojom se prekriva dio glave, dok rjeđi nose i šešire.

Na štandovima možete kupiti križeve i simbole svih vjera koje su ikad imale veze s tim gradom, grad je doslovno podijeljen na zone gdje žive Židovi, muslimani i kršćani, a svi su nekako izmiješani u toj silnoj povijesti. 


 

I jedna zanimljivost koju mnogi ne znaju: Zid plača su tako prozvali kršćani, za Židove je tu uvredljiv pojam i zovu ga Zapadni zid. Naime, Židovi barem jednom u životu trebaju posjetiti hram kralj Solomon, sin velikog kralja Davida, kojeg je kasnije obnovio Herod Veliki. Pogrešnim tumačenjem načina židovske molitve, kršćani su mislili da Židovi dolaze plakati, što je rezultiralo da ga prozovu Zid plača. Zid je popularan i među turistima vjeruju da će se im se ispuniti želja koju ispišu na papirić i utaknu u zid. Utaknuli smo i mi, ne škodi. ;)


Bez obzira jeste li ili niste vjernici, stvar opće kulture je posjetiti Baziliku svetog groba, u kojoj se štuje Kalvarija i Isusov grob. Nismo čekali u redu da vidimo gdje je Isus ležao, jer smo bili zaista u dosta limitiranoj satnici.

 

Izraelska putovnica i viza te fame o ispitivanjima na granici

Neke zemlje neće vam dozvoliti uzlazak u svoju zemlju, ako imate u svojoj putovnici pečat da ste posjetili Izrael. Većinom su to susjedne muslimanske zemlje poput Irana, Libanona, Sirije, Saudijske Arabije, a mogu vas odbiti u Alžiru, Sudanu, Somaliji, Jemenu, Kuvajtu, Pakistanu, Bangladešu, Maleziji i Brunejima. Također, ako u svoj putovnici imate evidentiran ulaz ili vizu od nekih ovih zemlja, moguće da ćete imati problem s ulaskom u Izrael. Barem tako piše na Wikipediji i po raznim internetskim forumima.


Činjenica iz našeg iskustva: nema problema za ući u Izrael ako ste već bili u nekoj arapskoj zemlji. Dečko koji je s nama putovao u svojoj je putovnici imao pečate i vize iz Irana, i sve što se dogodilo jest da su ga pitali što je tamo radio. Drugi prijatelj koji je ranije putovao u Izrael imao je pečate Libanona i Sirije, i također je mogao ući u zemlju.

I neke zemlje brane ulazak ljudi s pečatom i vizom izraelske države, no od 2013. godine taj je problem nestao jer sada izraelske pečate umjesto u putovnicu dobivate na komadu papira. Tako da, no drama here.

16 država koje brane ulazak svima s izraelskom putovnicom: 
 
 Alžir
 Bangladeš
 Bruneji
 Iran
 Irak
 Kuvajt
 Libanon
 Libija
 Malezija
 Oman
 Pakistan
 Saudijska Arabija
 Sudan
 Sirija
 Ujedinjeni Arapski Emirati 
 Jemen
 
 
Što se tiče samog ulaska u Izrael, Hrvatima ne trebaju vize, a na aerodromu će vas djelatnici upitati nekoliko pitanja i vjerojatno prekopati prtljagu. Ručnu prtljagu prekopaju ispred vas, dok za veću prtljagu dobijete papirić da su vam je pretražili. Mi nismo dobili taj papirić i sve nam je bilo jednako složeno pa izgleda da nam nisu kopali po stvarima.
 

Kakva pitanja će vas pitati pri ulasku i izlasku u Izrael?

1. U kojem ste odnosu s osobom s kojom putujete?
2. Koliko ste dugo zajedno/vjenčani?
3. Što ste po zanimanju?
4. Koji je razlog posjeta Izraelu?
5. Poznajete li nekog u Izraelu?
6. Hoćete li se u Izraelu s nekim susresti?
7. Jeste li ikad bili u nekoj muslimanskoj zemlji?
8. Tko vam je spakirao kovčeg?
9. Jeste li od nekog dobili poklon ili paket koji morate prenijeti?
 
To su bila sva pitanja koje smo dobili svi iz našeg društva, a onaj koji je putovao ranije u Iran morao je samo reći zašto je tada putovao u Iran. Turizam i jeftine karte kao razlog razumiju, a postavljanje pitanja je ugodno, nema nikakvih sobičaka gdje vas odvode ili nešto slično čega smo se prethodno naslušali. Govorili su nam da vas se satima ispituje. Jedino točno što su nam rekli prethodni putnici jest da ćete dobiti „točkice“ koji označavaju da je vaša prtljaga pregledana i time sigurna.
 

Koliko je dana dovoljno za posjet Izraelu?

U pet dana koliko smo bili u Izraelu uspjeli smo tek osjetiti dio atmosfere. Nisam vam uspio ni sve napisati, ionako je predugačak tekst. Vjerujem da bi se Tel Aviv svidio svakom mladom čovjeku, dok je Jeruzalem više za stariju i religioznu ekipu. Neobična zemlja, spoj različitih vjera i kultura, ujedno progresivna i tradicionalna, iz koje izađeš kao s projekcije dobrog filma gdje kraj nije otkriven, nego te pušta da sam zaključiš što si gledao.
 
Svakako ogromna preporuka!
 

Hoću još!

Prijavi se na STA obavijesti! Dvaput mjesečno ćemo poslati zanimljive putničke priče i najpovoljnije cijene avio karata.

KOMENTARI
0 komentara

Komentiraj

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana