All we do is travel

15. ožujak 2016

Paola Bekić

Australija-daleka egzotična zemlja gostoljubivih ljudi

Nisam nikada pisala o svojim putovanjima, no zahvaljujući poslu koji sam nekad radila, putovanja su bila moja svakodnevnica. Smatram da za sve u životu postoji vrijeme, tako je stiglo vrijeme da i ja svoje jedno putovanje pretočim u priču.

Daleka Australija je po mom sudu, ipak najljepša zemlja koju sam u svom životu imala prilike vidjeti. U ovom blogu fokusirat ću se na grad Sydney koji me skroz urezao u svoje srce i dan danas imam osjećaj da ga poznajem. I on mene. Postoje ta neka mjesta u životu koja ti se urežu u pamćenje, koja ostave trag u srcu i na duši…koja i kad napustiš, dio Tebe ostaje s njima zauvijek.

 Kada bih u samo nekoliko riječi morala opisati Australiju, ona bi bila sljedeće:plaže, netaknute prirodne ljepote, luda zabava i prekrasni ljudi. Toliko daleka, mnogi kažu- na kraju svijeta, a opet toliko pristupačna i otvorena.

Jedinstvena, topla, egzotična, drugačija od svega što ste ikada vidjeli.

Duga prekooceanska vožnja do Australije nije mi bila problem. Prva stanica:Kuala Lumpur. Prva impresija:posve nova kultura. Nisam osjećala strah. Da me danas netko tako ubaci u prekooceanski
let, nisam baš sigurna da bi bila toliko bezbrižna kao tada. Sletjevši iz Kuala Lumpura u grad Sydney aerodromu nisam vidjela kraj. Zračna luka je toliko prostrana i golema, da mi je naše Pleso poslije svjetskih aerodroma izgledalo kao malena kutija šibica.Australija se sastoji od šest država, a prvi stanovnici koji su je naseljavali prije više od  40 000 godina bili su Aboridžani. I dan danas možemo na  ulicama Sydneya susresti Aboridžane kako sviraju didžeridu, njihov izvorni instrument koji podsjeća na švicarski rog. Domorodci su glavna atrakcija u centru grada, i gotovo nema čovjeka koji se ne zaustavi i ne posluša njihov autentični ritam. Jedini problem sa Aboridžanima jest teška asimilacija među moderno stanovništvo. Oni teže duhovnom, te stoga ovaj materijalistički svijet nikako nije njihov izbor. Dodajmo kako i dalje žive u šumama, spavaju na podu, i teško se odlučuju za prihvaćanje blagodati suvremena doba.

Australija je jedna od najpoželjnijih destinacija za doseljenike, jer radi svoje stabilne
ekonomije nudi visoki stupanj zaposlenosti i vrlo ugodan život. Glavni grad jugoistočne savezne države New South Wales smjestio se u zaljevu luke Port. Sydney je godinama poznat kao omiljena svjetska destinacija mnogih ljubitelja u daleka putovanja. Olimpijske igre održane 2000.godine u Sydneyu, vinule su taj grad u top destinacije svijeta, gdje do dan danas uvjerljivo drže svoje mjesto na vrhu ljestvice. Vožnja do mjesta u kojem smo bili smješteni bila je drugačija od svih mojih tadašnjih vožnji. Naime, u Hrvatskoj se poštuje pravilo desne strane, a kod njih se poštuje pravilo lijeve strane, pa je i samim time vozačko mjesto na suprotnoj strani od onog na što su Europljani navikli. Trebalo je vremena da se prešaltam na njihov način poštivanja prometnih pravila. Da sam kojim slučajem imala vozačku dozvolu u to vrijeme, ne bi dobro završila…:) Prometnice su goleme i prostrane, i nema kod njih tako velikih gužvi kao kod nas, barem ih ja nisam tako doživjela. Postoji rush hour, ali je on mala maca za razliku od onoga kako je kad zapneš na Slavonskoj aveniji. U Hrvatskoj je bila debela zima, a siječanj je u Australiji špica sezone. Upravo ono što meni paše. Vječito ljeto. Kod njih je i zima- smiješna zima. Temperature rijetko padaju ispod 10 stupnjeva celzijusa. No, i to sam puno rekla. Snijeg za njih ne postoji. Kiša je najveći domet oborina koje se mogu susresti na ovom području. Ljeti pak, vrućina, suša, toplotni udari i temperature koje se penju do nevjerojatnih 50+ u hladu!!! O, da- ne šalim se…tako da svi oni koji žele brzi brončani ten, u Sydneyu će ga dobiti- i to za manje od pola sata! Prvi dan smo posjetili najatraktivniju i najljepšu plažu u Sydneyu, Bondai beach. Kada sam nekada davno pomislila na Sydney, a još ga nisam posjetila, u mojoj glavi je bila samo slika plaže. I nisam se prevarila. Plaže su ovdje zakon. Plaže su sve. Izvor zabave, sporta, druženja, gastronomije…nema čega nema na australskim plažama. Kraljuje se na plažama. Živi se na plažama. Bondai je stvarno prekrasan, makar i Manly ili Shelly plaža nisu za baciti…

Bondai je na glasu kao raj za surfere, raj za sve one željne dobre zabave i vodenih sportova. Plaža je bogata dnevnom akcijom kroz razne sportove. Duga više od jednog kilometra, prožeta sitnim finim pijeskom, zgodnim surferima i surfericama, velikim tropskim valovima…idila. Baš kao da gledaš seriju Spasilačka služba. Jedino što njihove Pamele nisu baš toliko atraktivne, no dobro. Nećemo cjepidlačiti. Što se tiče morskih vrsta, bila sam izuzetno „pametna“ pa sam se opustila kupajući se u oceanu dok nisam začula glas spasioca koji mi pokazuje da se vratim prema obali. Pitao me jesam li ja normalna osoba pa da riskiram svoj život, ili u čemu je problem…Ne, ja sam samo sa Jadrana. J Da, ali Jadran i ocean nije isto. Dobro sam prošla iako me mogao koknuti morski pas i zauvijek odvesti u bespuća dubina oceana. Ne moram niti reći da kada te uhvati njihova zvijer, nema ti povratka. Baš sam plavuša! Brzinom munje zbrisala sam iz oceana, i od tada nadalje, kupala se samo kao bakica, u plićaku. Kod njih se od plićaka dalje ne smije. Postoji samo ograđeni dio za surfere, omeđen propisnom osiguravajućom ogradom. Osim kultne Bondai plaže, raja za surfere, ona koja me također posve oduševila jesti Coogee plaža. Prepuna klubova, lude zabave, noćnih provoda koji nikada ne prestaju. Barovima nema kraja. Sjećam se bara u koji smo izašli, zvao se Good bar. Umjesto ulaznica na ulazu se dobije srebrni prsten. I to ti bude zamjena za mjesečnu kartu. Ni manje ni više. Prsten. Ccc. Što bi se moralo dogoditi u HR da dobiješ prsten za ulaz u klub?! Vjerojatno Jackpot :) na državnoj razini.

Izlasci i zabava su ovdje stvarno spektakularni. Zamislite dugu pješčanu plažu kojoj se ne nazire kraj, ritmove vocal-house glazbe, okus voćnih koktela, znojni ples zgodnih plesačica, ležaljke utaborene na pijesku, pogled prema zvjezdanu nebu i udri brige na veselje! O, da…bez imalo uljepšavanja stvarno je tako. To nude barovi na plaži. Nekakvu,  rekli bismo u nas, leggere zabavu. Laganini sa koktelima u ruci, nebo iznad glave, ritam u nogama…i vrh! Prekrasno za odmoriti mozak.Ukoliko baš imate potrebu propisno zaružiti kao da nema sutra, onda se to odradi u centru grada u pravim velikim klubovima. Dakle, ostala sam frapirana kada sam doživjela klub u centru Sydneya.  Sydney Soho night club. To se zove klub! Plesni podij su podsjećali na manje hrvatske trgove, eto toliki su! Glazba točno po mom guštu. Drum'n'base, vocal-house, lagani tech-house…i svatko u svom filmu. Ne moram Vam reći da je klub imao nekoliko različitih floorova sa drugačijom glazbom, tako da se ne može dogoditi da ne pronađete nešto za sebe. No, od takve svjetske metropole i ne možete očekivati manje. Bilo mi je prekrasno uživati u tome što me nitko ne gleda. Ali znate na koji način. Na onaj tipični zavidni hrvatski način. Nisu oni kao mi Hrvati da izlaze kako bi jedni druge odmjeravali, tračali…oni su svatko u svom filmu. I to me oduševilo. Možeš plesati do mile volje. Možeš se glupirati koliko hoćeš. I nitko ti se neće ceriti u facu. Ne samo to, nego te neće ni primijetiti. Ili ako te doživi, može ti se samo osmjehnuti ili platiti piće. Svi uglavnom piju koktele, pušenja na javnim mjestima nema, a ono što sam primijetila jest da izvorne Australke i nisu baš neki komadi. Ako mene pitate, muškarci su im puno zgodniji. Muškarcima i ženama, gotovo svima, jedno je zajedničko-ljubaznost. Tada sam shvatila. Drugo ime za Australiju je GOSTOPRIMSTVO.

Australci su ljudi koji su najtopliji na svijetu. Barem sam ih ja tako doživjela. Svi su otvoreni, pristupačni, sretni, ljubazni, veseli, spremni pomoći…i vjerujem da se u Australiji nitko na dulje staze ne može osjećati loše i depresivno. Istina da sam na tom putovanju bila sa grupom ljudi, no opet, bilo je dana kada sam i sama hodala po gradu. Što se stupnja sigurnosti tiče, Australija je vrlo sigurna zemlja i poželjna za život i odgajanje. Ako ste liberalni i otvoreni, onda za Vas nema problema. Znam da me oduševila njihova dostupnost za turiste, tamo jednostavno nema straha da ćeš se izgubiti ili osjećati usamljeno. Ukoliko tvoje lice odaje imalo zabrinutosti ljudi na cesti ti prilaze sami od sebe i pitaju treba li ti pomoć. To zaista nigdje na svijetu nisam doživjela. Odgovorno tvrdim da u Australiji ne možeš biti nesretan. Vjerujem da ovaj zaključak ima veze sa dobrim standardom i kvalitetom življenja. Ljudi su naprosto neopterećeni i opušteni. Kad njihov problem nije i ne mora nikada biti hoće li moći kupiti hranu, upisati djecu u vrtić, ili platiti najamninu. S druge strane, možda je i drevna tradicija o Australiji kao zemlji za doseljenike učinila svoje. Što god to bilo, iskustvo s ljudima je prekrasno. I vjerujem da je to moje najvrednije iskustvo koje sam ponijela sa sobom u hladnu Hrvatsku. Osim fenomenalnih ljudi, ono što je na mene ostavilo velike impresije jest flora i fauna. Nigdje na svijetu nisam vidjela takvu ljepotu prirode kakva krasi Australiju. Guste šume eukaliptusa obogaćuju ovo područje, a velike palme nalaze se na svakom koraku. Preporučam svakako posjetiti Modre planine, koje su udaljene oko 50 km od grada, ali su zaista raj za oči. Tamo sam susrela neke životinje koje nisam nikada nigdje na svijetu vidjela. Pa čak niti na filmu! Problem sa životinjskim vrstama u Australiji je jedino taj što mnoge mogu biti otrovne, pa i kobne po ljudski život. Zato je nepisano  pravilo, ne poznaješ- ne diraj! Autentični simbol Australije jesu i prekrasni klokani, slatke životinjice koje su karakteristične za ovaj kontinent. No, iako ih mi ljudi doživljavamo kao dobre i pitome, često to baš i nije tako. Da vidiš kad te klokan dohvati! Bješ' braco! Neizostavne su i koale, no one se nalaze u šumama eukaliptusa, zaštićene su Zakonom i ne može ih se sresti tako lako kao što se može vidjeti klokane. Osim klokana i koala, manje poznata životinja je i dingo. Divlji pas koji je bio simbol Aboridžana. Smatra se, kako su ga upravo oni doveli u Australiju. Vrlo slične životinje klokanima, ali znatno manje jesu i wallaby. Identični su kao klokani, pa ih ljudi često mijenjaju, no kao što sam rekla wallaby su puno manji nego obični klokani.Što se pak biljaka tiče, svakako preporučam posjetiti Kraljevski botanički vrt u srcu Sydneya. Toliku vizualnu ljepotu, prožetu savršenstvom mirisa koje dopire sa svih strana nisam doživjela nigdje na svijetu. To se zove melem za nos i oči. 

Hajmo' sada malo do centra grada. Centar se naziva Sydney city, a nadomak centra smjestio se najstariji kvart u Sydneyu, The Rocks koji pripada kolonijalnom irskom dijelu grada, što se najviše primijeti po arhitekturi. Upravo to miješanje arhitekture, moderno, prožeto europskim načinima građenja, daje Sydneyu određeni šarm. Kada me jedna prijateljica upitala kako bih opisala Sydney, jednostavno sam joj rekla neka proba zamisliti npr. London u New Yorku. Europa+Zapad. Tako sam ga ja doživjela. Ili bolje rečeno-spoj najboljeg iz Europe+najbolje iz Amerike=Sydney. Zapadno od Sydney citya smjestio se Darling Harbour, jedna od vodećih Sydneyskih luka.  Imala sam tu sreću da se upravo pripremalo slavlje Kineske nove godine. Osjetiti puninu Kineske nove godine nije nešto što imate priliku vidjeti svaki dan. Štandovi na svakom koraku, kineska glazba, hrpa kineskih suvenira…sve je to dio Kineske nove godine. Darling Harbour rezerviran je isključivo za zabavu i turizam. I tu nema čega nema. Od klubova, restorana, dućana, svega što turisti koji dolaze diljem svijeta, u konačnici, traže…Australija je dom mnogih Korejanaca, Indijaca, Japanaca, Europljana…zaista je multikulturalnost zabilježena više nego igdje, pa Sydney često nazivaju naj kozmopolitskijim gradom na svijetu. Upravo zato, nitko se ne okreće za nikim na cesti. Nitko nije nikome „čudan“, i nitko ne priča o nikome. To me također fasciniralo, njihov je moto: Živi i pusti druge da žive. Stoga se ne trebamo se čuditi što je Australija vrlo otvorena za sve pripadnike isto spolnih zajednica. Kod njih se na krovovima kuća vijore raznobojne zastave koje simboliziraju homoseksualne parove. Tako da se transparentno vidi tko je kakve spolne orijentacije. I ne smetaju nikome. I nitko ih ne osuđuje. Dopao mi se stav neosuđivanja i tolerancije. Jer zaista, tko sam ja da sudim bilo kome!? Živi i pusti druge da žive. :) Darling Harboura luka povezana je sa ostatkom obale Sydnevkim Harbour mostom, sa kojeg se pruža fenomenalan pogled na grad. Kada bih morala izabrati jednu građevinu koja mi je najviše ostala u sjećanju, to bi bila Sydney opera. Nalazi se u samom središtu grada, u Darling Harbouru i zaista je čudo arhitekture. Nije bez razloga, 2007.godine uvrštena u UNESCOV popis mjesta svjetske baštine. Opera house neodoljivo podsjeća na velike školjke, što je vjerujem, i bila prvotna ideja arhitekata. Opera nije samo mjesto kulturna uzdizanja, ona u svojoj unutrašnjosti ima mnogobrojne dućane, suvenirnice ili bolje rečeno, razne trgovine. Što se pravih trgovačkih centara tiče, toga svakako ne nedostaje. Od skupih dućana slavnih dizajnera, do manjih lanaca trgovačkih marki…ima svega. Samo treba imati dobar novčanik. U Sydneyu su svi vrlo sređeni, sofisticirani, dotjerani, mirišljavi, našminkani. Moda im vrlo puno znači, iako nikad to ne bismo rekli na prvi pogled.

Što se tiče ostalih čuda arhitekture, prekrasna je St. Mary's Cathedral, a u trenutku me podsjetila na katedralu u našem Đakovu. Na prvi pogled, doista djeluju slično. Sada se prebacujemo malo na hranu. Australci su sjajni kuhari. Hrana je zaista raznovrsna sukladno sa svim narodnostima koje naseljavaju ovaj kontinent. Kineska kuhinja, Indijska kuhinja, Tajlandska kuhinja…no, ono što Austalci ipak najviše vole jest roštiljanje i druženje u svojim vrtovima. Također, vrlo često ćete vidjeti veslu ekipicu kako na plaži uživa i priprema roštiljske delicije. Što se pak tradicionalnih jela tiče, obavezno probajte malu mesnu pitu, balmain bugs-male račiće obično rađene na roštilju, i damper-njihov poseban kruh koji se radi bez kvasca i obično se peče na roštilju. Nisam nikako htjela probati klokanovo meso jer mi je bilo nezamislivo da jedem te male i slatke životinjice, no njima je to sasvim svakodnevna pojava. Isto tako odbijala sam probati krokodilsko meso, jer moram biti iskrena, nije me baš privlačilo. Ja sam ziheraš. :) no, zato sam sa slasticama ipak pomalo eksperimentirala. Obavezno probajte lamingtonse, male kockice od biskvita prelivene čokoladom i posipane kokosom. To je praznik za nepce. Vrlo slično našim čupavcima, samo ne moraju obavezno biti punjeni marmeladom. Pavlov torta je slastica od bjelanjaka koja na vrhu ima raznovrsno voće.  Time nisam baš bila oduševljena jer inače nisam ljubitelj krema od bjelanjaka. Što se domorodaca tiče, imaju i oni neke svoje tradicionalne namirnice i jela. Aboridžani najviše koriste, špinat, biber i makadamijankse oraščiće. Trend koji prezentira domorodsku hranu naziva se „boosh food“, i gotovo svi turisti je žele probati. Ovo preporučam samo najhrabrijima jer neću ni govoriti što sve u boosh foodu možete naći. :) Vrlo je tražena takozvana „fuision cusine“, tkz. mješavina svih svjetskih kuhinja. I ako mene pitate, to je hrana koja me se najviše dojmila. Recimo da su to europska jela u koja se dodaju azijski začini, pa dobijemo nekakav europsko-azijski mix. Za sve ljubitelje začinjene hrane, to je dobitna kombinacija.  Australci su veliki ljubitelji pašteta, pa gotovo niti jedan doručak ne može proći bez paštete od guščje jetre. Koriste sve vrste povrća, ali najviše krumpire, što me pomalo i začudilo. Od voća se uzgaja grožđe, bobičasto voće, trešnje, bademi…U svakom slučaju, hrana je zaista raznolika i vjerujem da svatko može pronaći za sebe ono što mu paše. I nešto što u Australiji ne možete nikako zaobići jest Vegemite. O njemu sam čula i prije nego sam krenula na put. Na prvu imate osjećaj, po izgledu da ćete iz teglice izvaditi Nutellu, no Vegemite je nešto sasvim drugačije. To je, ajmo' reći namaz za ostala jela, dodatak, koji ima okus raznovrsnog povrća punog soli i soja sosa. Nisam nekako baš bila oduševljena, ali vrijedilo je probati. Ukus je zaista intenzivan i drugačiji od svega što sam ikad probala, i upravo iz tog razloga maže se na kruh u vrlo tankom sloju. Sve u svemu, nikako nećete ostati gladni. Ima stvarno svakakvih jela, a o restoranima neću ni govoriti, jer samo možete pretpostaviti kakvih sve vrsnih restorana metropola poput Sydneya može imati. U slučaju kao i sa shoppingom, treba samo imati dobar novčanik. Kad smo kod novčanika, neke stvari poput cigareta ili alkoholnih pića su dosta skupe. Hrana je uglavnom pristupačna, i raznih cjenovnih kategorija. Kao što sam rekla, ukoliko pušite najviše ćete novca ostaviti za duhan i pića u klubovima. I za kraj, mjesto koje jednostavno MORATE vidjeti ukoliko s nađete u Sydneyu, jest Sea life Sydney aquarium, koji se smjestio u Darling Harbouru. Preko šezdeset velikih akvarija sa raznovrsnim morskim vrstama nadomak Vašeg oka.  Oči u oči sa krvoločnim morskim psom. Prošla me jeza, ali sam bila hrabra. Na muci se poznaju junaci. :) Sada sam trenutno na sto muka. Vrijeme bi mi biloda spakiram kofere i što prije krenem u novu avanturu. Kako kaže Neruda –„…lagano umire onaj koji ne putuje…“ Nemojte biti na umoru. Ponekad i malo kratko putovanje u Vašem životu može biti prilika za nova poznanstva, nove običaje, nove vidike i možda, nove ljubavi…Kako kaže Augustin:

„Svijet je poput knjige. Oni koji ne putuju su pročitali samo jednu stranicu.“

Volim Vas,

Paola

Paola Bekić

Novinarka, poduzetnica, domaćica, majka, ma žena zvana bajka. :) Imam 34 godine, pišem otkada sam naučila abecedu...pisanje me opušta, smiruje, kreativno razvija...Aktivno pišem svoj blog već dulje vrijeme pod nazivom Paoline priče, a teme su raznolike. Uglavnom prate društveno-sociološku situaciju u zemlji, no niti priča sa putovanja za mene neće biti problem. Vratit ću se desetljeće unatrag i opisati svoje najljepše putovanje u životu...u daleku Australiju...zavežite pojaseve, krećemo...:) :) :)

Hoću još!

Prijavi se na STA obavijesti! Dvaput mjesečno ćemo poslati zanimljive putničke priče i najpovoljnije cijene avio karata.

KOMENTARI
0 komentara

All we do is travel

S posjetom i korištenjem web stranice pristajete na kolačić. Pročitajte više o kolačićima.

STA putovanja
Andrije Hebranga 22, 10 000 Zagreb

0800 19 98

info@staputovanja.com

Svaki radni dan nas između 9 i 17 sati možete dobiti na telefonskim brojevima:

ZAGREB
T: 01 488 63 40
M: 099 488 63 40
F: 01 488 63 45
L: Ulica Andrije Hebranga 22, Zagreb

LJUBLJANA
T: +386 (0)1/ 439 16 90
T: +386 (0)1/ 439 16 91
M: +386 (0)41 612 711
L: Ajdovščina 1, Ljubljana